
Ako ti je suđeno biti bogat, to možeš biti ili postati u Bukovcu, Praporčanu, Selnici ili Koncovčaku i ne trebaš ići u Austriju, Njemačku, Irsku ili Nizozemsku. Treba više raditi, a manje gledati prema Zagrebu i bit će bolje. A ljepotu ovakvu kakvo je Međimurje ne može se nigdje naći, kaže Paul Hoevenaars, čovjek koji je Hrvatsku i Međimurje zavolio skoro više od svoje rodne Nizozemske.
Dugogodišnje poznastvo s Franjom Vrharom iz Donjeg Koncovčaka dovelo je Paula Hoevenaarsa iz Nizozemske iz mjesta Boekel Brabunt u Hrvatsku, u Međimurje u selnički i svetomartinski kraj. Ovdje je Nizozemac kupio građevinsku parcelu u selničkoj Gospodarskoj zoni gdje će izgraditi proizvodnu halu o čemu smo pisali pred kratko vrijeme.
Paul je jako zavolio Međimurje i Hrvatsku, te dosta vremena
provodi među bregima koji ga zadivljuju te za Međimurje kaže kako
takve ljepote nema ne samo u Nizozemskoj nego i Europi. Zavolio
je Paul i ovdašnje ljude, a posebno mu je žao što mladi odlaze u
svijet tražeći posao i bolji život.

Vidite, Nizozemska je bogata država, ali siromašna duhom. Imamo najljepše tulipane, a ne mirišu. Tako je i s drugm stvarima. Stoga, mladima ali i svima koji napuštaju Međimurje i Hrvatsku poručujem: Mladi ne znate koju ljepotu ostavljate kada iz Hrvatske i Međimurja odlazite u svijet za poslom! Nigdje nije idealno i to što su neke europske države izuzetno bogate ne znači da su njihovi radnici i stručnjaci toliko puta bolji od hrvatskih.
wTe države su godinama bile u posjedu bogatstava u drugim državama i sa sobom dovukle mnoge vrijednosti. Rekao bih dovukle su ‘zlatne kosti’ i sada ih oplemenjuju. Hrvatska je mlada država i probleme ima, no ima i vrijedne ljude i to mora cijeniti, kaže Paul i nabraja neke od ovdašnjih ljudi koje cijeni.
Rešpektiram ljude koje netko podcjenjuje, a vrijede suho zlato
Kaže Paul kako su međimurska vrijednost i to najveća, dobri i
mudri majstori, stručni i odlučni poduzetnici koji su odlučili
ostati na rodnoj grudi, radeći i po dvanaest i više sati dnevno.
Jer, kaže lako je otići u svijet i pita, kamo se vratiti ako svi
odu, a Međimurje je za njega izvor vrijednih ljudi.

Ivan Trstenjak iz Selnice stariji je čovjek, međutim radi puno i pokazuje kako kad ostariš ne čekaš samo penziju i ne kritiziraš vlasti. Tog čovjeka rešpektiram i prema njemu osjećam divljenje, nema takvih u Nizozemskoj. Zatim tu je Jerko Korunić iz Bukovca mladi stolar koji kvalitetom i kreativnošću spada u sam europski vrh svoje struke. Dejan Košak iz Stanetinca jasan je primjer kako se upornim i kvalitetnim radom može uspjeti u malom selu i kako ne treba ići u Beč ili Frankfurt.
Tomica Debelec iz Selnice ima toliko vrijednosti, htjenja i upornosti što rijetko gdje vidjeh. Toni Jaklin iz Gornjeg Koncovčaka građevinski je majstor koji kvalitetom svog posla nema ravna u mojoj Nizozemskoj. Stjepan Flac Pamela iz Kapelščaka ljudskom je zloćom i nesnalaženjem vlastitim, stavljen na margine društva, kao ne valja. A ja velim iz osobnog iskustva, kako čovjek radi za dvojicu, kada mu pošteno platiš, držiš ga dostojnim društva i dadeš mu ljudski savjet.
Ukratko, sve ove ljude odveo bih u Nizozemsku da pokažu ‘hladnim
Holandezima’ što su i kakvi su Hrvati i posebno Međimurci
majstori. Ali, neću to napraviti jer želim da oni ovdje šire
svoje djelatnosti i zapošljavaju ovdašnju mladež i ljude. Iz tih
razloga ću i u Gospodarskoj zoni izgraditi proizvodne pogone te
tako doprinijeti da barem dio mladih ostane ovdje, a i svi
spomenuti trebaju dobre radnike. Treba malo strpljenja i vjere u
sebe.




