- Biti medicinska sestra je nešto što se ne može nazvati posao. To je zapravo jedan dio našeg života, naš zacrtani put - kaže Irena, glavna sestra Doma zdravlja Čakovec
Obično, kada započinjemo razgovor o ljudima zaposlenima u zdravstvu, postavljamo pitanje što ih je dovelo u ovo humano i zahtjevno zvanje. Naša sugovornica, Irena Mađarić Tuksar, mag.med.techn, koja će ove godine napuniti četiri desetljeća života, je rekla: – Moja majka je htjela postati medicinska sestra, upisala je Medicinsku školu u Varaždinu, obavila dvije godine školovanja i onda se posvetila obitelji. Nikada se nije vratila u školske klupe i dovršila započeto školovanje.
Nekako slušajući nju, kako joj je krivo što nije uspjela u tome, u meni se počela rađati želja da i ja krenem njenim stopama. I tako sam krenula…- kaže o svojim počecima i nastavlja: – Srednju medicinsku školu završila sam 1997. godine u Varaždinu. Odmah po završetku školovanja krenula sam na pripravnički staž u trajanju od godinu dana u Županijskoj bolnici Čakovec. Nakon odrađenog pripravničkog staža, 1998. godine, upisala sam Studij sestrinstva u Rijeci.
U srpnju 2001. godine diplomirala sam i dobila zvanje viša medicinska sestra. Nakon kraće pauze, u rujnu 2001. godine, zaposlila sam se u Domu zdravlja Čakovec u patronažnoj djelatnosti na području grada Preloga. Iskustvo koje mi je pružio taj rad je neprocjenjivo. Sada imam priliku zahvaliti cijelom kolektivu iz ambulante Prelog, svim medicinskim sestrama i liječnicima i ostalom osoblju, što su mi na početku pružili ruku dobrodošlice i što su mi pomogli u snalaženju po terenu. Njihova nesebična pomoć uvelike mi je olakšala rad.
– U svakom čovjeku postoji ono nešto koje teži uvijek nečem većem, boljem. Kada mi se ukazala prilika i ja sam se odlučila pokušati postići to – pojasnila je.
Kada i kako ste postali glavna sestra Doma zdravlja?
– Nakon 10 godina rada na terenu predložena sam za glavnu sestru Doma zdravlja Čakovec. Moram priznati da sam jako dugo razmišljala prihvatiti ili ne, jer znala sam da je to velika odgovornost. Na kraju sam odlučila da ću prihvatiti taj izazov koji mi se pružio i pokušati opravdati ukazano povjerenje. Početak nije bio lagan. Imala sam veliku podršku, prvenstveno svoje obitelji, razumijevanje ravnatelja Doma zdravlja Čakovec, dr. Branka Vrčića, i ostalih kolegica i kolega na poslu.
Uvelike su mi pomogli savjeti sestre Dragice Kolenić, koju sam ja naslijedila njezinim odlaskom u mirovinu. Naravno da je i iskustvo, koje sam stekla radeći kao patronažna sestra, bilo od velike pomoći, a 25.ožujka 2011. godine imenovana sam za glavnu sestru Doma zdravlja Čakovec – kaže s dozom ponosa.
Što vam to predstavlja na osobnom i profesionalnom polju?
– Na osobnom planu, nije mi se puno ništa promijenilo, jedino što sam malo češće morala izbivati izvan radnog vremena od doma, ali sve sam to uspjela nadoknaditi svojoj obitelji. Što se tiče profesionalnog plana došlo je do mnogih promjena.
Prvenstveno, usmjerena sam na nešto potpuno drugačije nego je do bilo do tada – kaže i iskreno s dozom nostalgije dodaje: – Ono što mi jako nedostaje, to je rad s pacijentima jer u svom radu imam jako mali doticaj s njima. Više je rad je usmjeren na planiranje, organizaciju i koordinaciju rada, komunikaciju sa svim dionicima zdravstvenog i nezdravstvenog sustava, vođenje i praćenje evidencija rada, organiziranje stručnih predavanja i druge vrste edukacije, nabavu materijala za rad…
Koliko je taj posao zahtjevan?
– Uz teorijsko znanje, važno je imati praktičnog znanja, ono jako olakšava rješavanje mnogih problema s kojim se svakodnevno susrećem. Na početku mandata to su bili problemi, ali danas nakon toliko iskustva koje sam stekla, na drugačiji način pristupam k tome. To je moja svakodnevica. Nikad ne znam što me čeka na poslu i upravo je to jedno veliko zadovoljstvo jer nikada nema stajanja i to je ono što pozitivno utječe na mene, što me tjera naprijed.
Potrebno je stalno biti u toku s vremenom, pratiti sve novitete koji se nameću i upravo zbog toga osjetila sam potrebu da poradim još malo na nadogradnji sebe same. 2014. godine upisala sam se na Poslijediplomski tečaj stalnog medicinskog usavršavanja I. kategorije – Osnove palijativne medicine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Kako bih postala što kvalitetnija i profesionalnija u svom radu, 2015. godine upisala sam dislocirani Diplomski studij sestrinstva u Čakovcu, Medicinski fakultet Osijek.
Kako ocjenjujete poslovne odnose sa suradnicima i tko su oni?
– U svom radu surađujem sa svim dionicima zdravstvenog i nezdravstvenog sustava na području naše Županije i šire (Koprivnica, Varaždin, Zagreb…). Surađujem sa svim medicinskim sestrama/tehničarima na području naše županije, isto tako i s liječnicima i ostalim zdravstvenim i nezdravstvenim kadrom. Kao ustanova koja omogućava odrađivanje praktičnog dijela nastave u suradnji smo sa školama u kojima se školuju medicinske sestre i to Sveučilište Sjever Varaždin te Srednja škola Čakovec. Nužna je suradnja s udrugama i službama na razini lokalne zajednice koje su izvan sustava zdravstva.
Također od velike pomoći u promicanju zdravlja i predstavljanju raznih programa, projekata i ostalog što se provodi, pružaju i mediji. Dobra, zdrava suradnja sa svima je od velike važnosti. Samo na taj način možemo zajedno svi skupa napredovati i doći do željenih rezultata. Ja sam jako zadovoljna što kod nas postoji dobar suradnički duh.
– S pacijentima nisam puno u kontaktu, ali i to malo što imam mi predstavlja veliko zadovoljstvo. Jedan od razloga zašto sam izabrala ovu struku je upravo taj što volim slušati ljude, još više od toga volim im pomagati i uvijek kad god sam u mogućnosti dajem sve od sebe da im olakšam svaku situaciju u kojoj se nađu – kaže i dodaje: – Kao što sam već naglasila, volim ljude, to je jedna od velikih odlika svake medicinske sestre. Volim ih saslušati, razumjeti i sa smiješkom na licu pomoći, koliko je to u mojoj domeni.
Zacijelo se radujete novim prostorima Doma zdravlja. Zbog čega najprije?
– Uskoro se selimo u nove prostore Doma zdravlja Čakovec. Nova zgrada će pružiti povezivanje svim dionika primarne zdravstvene zaštite na području grada Čakovca, jer će svi biti na jednom mjestu, što će uvelike olakšati organizaciju rada i bolju pristupačnost onima najpotrebitijima, a to su naši pacijenti. Posebno me raduje nova dvorana koja će nam omogućiti da možemo planirati i provoditi razne edukacije, skupove, stručne sastanke.
Gdje ste kao zdravstvena djelatnica angažirani izvan vaše ustanove?
– Članica sam Izvršnog odbora Hrvatske komore medicinskih sestara – Podružnica Međimurske županije, Hrvatske udruge medicinskih sestara, Županijskog tima za prevenciju i suzbijanje nasilja u obitelji i nasilja nad ženama. Rado se pridružujem svim javnozdravstvenim akcijama – nabraja, a upravo na jednoj takvoj sreli smo je u subotu, 19. siječnja.
Kako se ta aktivnost očituje i zbog čega ste se na nju odlučili?
-Sama priroda ove moje pozicije iziskuje da budem uključena u sve to, daje mi mogućnost i potrebu raditi na boljitku kako za svoju struku, tako i za mene samu. Na taj način mogu kvalitetno i profesionalno odraditi svoj dio posla, i još k tome biti ispunjena i zadovoljna sama sobom-kaže upravo tako zadovoljno.
Imate li još neke obveze nevezane za zdravstvo?
– Prije malo manje od godinu dana postala sam članica Vokalne skupine medicinskih sestara Hrvatske komore medicinskih sestara – Podružnica Međimurske županije, što mi pruža jedno veliko životno iskustvo i zadovoljstvo. Obzirom da sam majka dvoje maloljetne djece, trenutno sam više orijentirana na njihove aktivnosti. Obitelj, s kojom živim u Savskoj Vesi, mi je trenutno na prvom mjestu i sada svoje slobodno vrijeme posvećujem njima.
– Raditi u zdravstvu meni omogućuje da budem upravo ono što jesam. Osoba koja voli pomagati drugima, suosjećati sa svima. Iako na ovoj poziciji na kojoj sam sada kao što sam već prije navela, nema puno rada s pacijentima izravno, ali ima neizravno. Uvijek mi je na prvom mjestu pacijent, ali isto tako i zadovoljstvo svih koji rade u Domu zdravlja. Upravo takvim načinom rada, slušajući potrebe i pokušavajući sve zbrinuti, možemo poraditi na podizanje pružanja zdravstvene zaštite-pojasnila je.
Jeste li u tome imali uzore?
– Moj uzor i moja velika potpora u privatnom životu je moja obitelj. Prvenstveno moji roditelji koji su mi omogućili svojim žrtvovanjem i odricanjem da postanem to što jesam. A sada mi vjetar u leđa daju moji mališani, jedanaestogodišnji sin Matej, šestogodišnja kćerkica Tamara, a i da ne zaboravim na njega, moja ‘bolja polovica’, moj suprug Kruno.
– Mladim naraštajima bih imala svašta za reći. U kontaktu s njima vidim da su većina njih puni samopouzdanja i želje za rad. Ono što bih im htjela prenijeti je to da na svom putu ne smiju zaboraviti slušati, poštivati i cijeniti starije, iskusne kolege, naučiti od njih maksimalno. Da bude odgovorni prema poslu koji rade, samim time postaju kolegijalni i uče timskom radu koji je uvijek bolji. Također je važno raditi na svom usavršavanju te težiti boljitku za sve medicinske sestre/tehničare.
Svijetle i manje svijetle strane vašeg zvanja?
– U svome radu, bilo s radnim kolegama ili s pacijentima, doživljavam svakakve situacije, i svjetlije trenutke i one malo manje svjetlije. Ali, sve je to dio posla, i samo uz puno strpljenja, razumijevanja prema drugima i naravno iskustva,a ni one malo manje svijetle točke nisu toliko tamne. Dovoljan je samo mali tračak svijetlosti i one se pretvore u sjajnije. Uz zdravi, suradnički i razuman pristup sve je moguće – reći će s puno optimizma.
Što biste još dodali, a nismo vas pitali?
– Biti medicinska sestra je nešto što se ne može nazvati posao. To je zapravo jedan dio našeg života, naš zacrtani put. Ono što je još važno naglasiti je to da trebamo težiti priznavanju naše profesije i definiranju nas kao profesionalce u cjelokupnom zdravstvenom sustavu- dodaje i za kraj naglašava:
Za kraj, zahvalila bih svima koji su mi omogućili da živim i radim ovaj posao koji volim, koji me upotpunjuje kao osobu na mom osobnom i profesionalnom planu – smatrala je shodno za istaknuti naša sugovornica.
