U večeri priznanja prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u emotivnom je obraćanju naciji poručio: "Današnji dan - 15. siječnja 1992. - biti će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaestostoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana
Prije 27 godina hrvatsku su neovisnost, na današnji
dan, zajedno priznale tadašnje članice Europske unije (EU),
a Njemačka, koja je uz Vatikan odigrala ključnu ulogu u tom
procesu, 15. siječnja uspostavila je i diplomatske odnose
s Hrvatskom koja je istoga datuma, ali 1998. okončala i
mirnu reintegraciju u ratu okupiranog hrvatskog
Podunavlja.
Kada je Hrvatska 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata
Domovinski rat je bio u jeku, a gotovo trećina države bila
je pod okupacijom tadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA) i
srpskih pobunjenika. Na svoje tada priznate granice Hrvatska je
izišla tek po završetku mirne reintegracije istočne Slavonije i
Podunavlja, odnosno šest godina kasnije.
U večeri priznanja prvi hrvatski predsjednik Franjo
Tuđman u emotivnom je obraćanju naciji poručio:
“Današnji dan – 15. siječnja 1992. – biti će zlatnim slovima
uklesan u cijelu, četrnaestostoljetnu povijest hrvatskog naroda
na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave,
Dunava i Jadrana”. Svojim je suradnicima pak rekao:
“Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a
onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države”.
Međunarodno priznanje Hrvatske postupno je uslijedilo nakon
proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991. Toga dana razdruživanje
od tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije
(SFRJ) proglasila je i Republika Slovenija, a već idućega dana
novonastale države uzajamno su se priznale. Paralelno je tekao i
proces razdruživanja Sovjetskog Saveza u kojemu su prednjačile
baltičke države i Ukrajina, koje su, iako tada još i same bez
međunarodnog priznanja, priznale Hrvatsku tijekom 1991. Prva od
njih to je učinila Litva (30. srpnja 1991.), a slijedile su je
Ukrajina (11. prosinca) te Latvija (14. prosinca) i Estonija
(31. prosinca). Island – prva međunarodno
priznata država koja je priznala Hrvatsku
krajem 1991. Kao prva međunarodno priznata država koja je
priznala Hrvatsku ostat će zapamćen Island (19. prosinca 1991.),
a istoga dana to je učinila i Njemačka, iako uz odluku da njezino
priznanje na snagu stupa 15. siječnja 1992., zajedno sa ostalim
članicama EU-a.
Dva dana prije EU-a, 13. siječnja 1992., Hrvatsku je priznala
Sveta Stolica. Vatikan je priznanje Hrvatske i Slovenije najavio
još 20. prosinca 1991. posebnim dokumentom kojim se odredio
prema hrvatskom i slovenskom zahtjevu za diplomatskim
priznanjem. Vatikanska diplomacija kao prva u svijetu, još
je 3. listopada 1991. objavila da radi na hrvatskom međunarodnom
priznanju. Dan nakon Svete Stolice, Hrvatsku je priznao i San
Marino.
Nakon što je Hrvatsku priznala EU, tijekom 15. siječnja 1992.
uslijedila su i priznanja Velike Britanije, Danske, Malte,
Austrije, Švicarske, Nizozemske, Mađarske, Norveške, Bugarske,
Poljske, Italije, Kanade, Francuske, Španjolske, Portugala,
Irske, Luksemburga i Grčke. Dan poslije to su učinile i
Argentina, Australija, Češka, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland,
Slovačka, Švedska i Urugvaj. Do kraja siječnja 1992.
Hrvatsku je priznalo još sedam država – Finska, Rumunjska,
Albanija, Bosna i Hercegovina (BiH), Brazil, Paragvaj i Bolivija.
Potom su, među ostalima, uslijedila i priznanja Rusije (17.
veljače), Japana (17. ožujka), Sjedinjenih Američkih Država (7.
travnja), Izraela (16. travnja, iako su diplomatski odnosi
uspostavljeni tek pet i pol godina kasnije) te Kine (27.
travnja). Prva azijska država koja je priznala Hrvatsku bio
je Iran (15. ožujka 1992.), a afrička, Egipat (16. travnja
1992.). Hrvatska je 22. svibnja 1992. postala i članicom
Ujedinjenih naroda, a 1. srpnja 2013. i 28. članicom EU-a.
