Povodom svetkovine Božića, poruku svim vjernicima poslao je varaždinski biskup Josip Mrzljak
– Draga braćo i sestre! Pri završetku građanske godine, a
pri samom početku liturgijske godine, slavimo Božić – svetkovinu
utjelovljenja Riječi Božje u čovjeku iz Nazareta – Isusu Kristu.
Veliko je to otajstvo naše kršćanske vjere koje nas ispunja
radošću i nadom.
U došašću kroz četiri nedjelje palimo postupno četiri svijeće
kojima želimo ražariti i više rasvijetliti svjetlo vjere u našim
dušama. Neizostavni dio proslave Božića je došašće u kojem molimo
u jednoj od misa zornica: “Svemogući Bože, daj da budno dočekamo
dolazak tvoga Jedinorođenca: da mu spremni i s upaljenim
svjetiljkama hrlimo ususret kako nas uči On sam, začetnik našega
spasenja.”
Potrebno je biti budan s upaljenom svjetiljkom vjere. Opasnost je
da nas, kako kaže jedna druga molitva, “zemaljske obveze i brige
smetu” u tom čekanju. Događaj u Betlehemu prije 2018 godina
događaj je povijesti koji nadilazi povijest. To je svevremenski
događaj ili neprestano događanje. Isus je došao u jednom
povijesnom trenutku, ali On i neprestano dolazi. Božić je susret
Boga i čovjeka. Bog je prvi i pruža ruku svakom čovjeku.
Čovjek u svojoj slobodi može odbiti pruženu ruku, može
nezainteresirano proći pokraj Božje ponude, može je uslijed
nedovoljno svjetla u duši ne vidjeti ili ne prepoznati kao ljubav
koja mu je ponuđena. Čovjek može napustiti i zaboraviti Boga, ali
Bog ne napušta i ne zaboravlja čovjeka. Mnogi u Betlehemu nisu u
malom Djetetu, koje je rodila Marija, prepoznali Boga. Odbacili
su Mariju i Josipa pravdajući se zaposlenošću i dnevnim brigama
koje su ih okupirale. No, u tom Djetetu prepoznaju Boga priprosti
pastiri i onda čuju pjesmu anđela koji navješćuju: “Slava Bogu na
visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim.”
Nismo li i mi danas u sličnoj opasnosti poput stanovnika
Betlehema, obuzeti svojim brigama i poslovima, svojim kupovanjem
i trgovanjem, svojim zabavama i igrama, ne vidjeti Božju ponudu
ljubavi prema svakom čovjeku? Bog je ušao u našu ljudsku
povijest, ali nije izašao. On ostaje među nama. Došao je u
prošlosti, ali i danas dolazi. Možemo li prepoznati Boga koji
danas dolazi?! Dolazi u svojoj riječi koja je stalna i
nepromijenjena, koja je neprestano živa i suvremena, koja ne može
zastarjeti. Tu riječ povjerio je zajednici vjernika – Crkvi koja
je čuva i o njoj svjedoči. U svjetlu te Božje riječi mi
prepoznajemo i danas njegov dolazak.
Dolazi u čovjeku, dolazi u nerođenom djetetu kojem neki ne
dopuštaju doći na svijet. Dolazi u djetetu koje umire od gladi.
Dolazi u prognaniku i izbjeglici. Dolazi u obespravljenom i
siromašnom. Dolazi u beskućniku. Dolazi u onima nad kojima se
vrši nasilje u bilo kojem obliku. Dolazi u žrtvi bezobzirnih
ubojica i terorističkih napada čiji smo svjedoci i u ovom našem
vremenu. Dolazi u svima onima koji umiru.
I sam je iskusio smrt da bi nas vodio u život. Ne samo da bi nas
vodio u vječni život, nego da nas vodi ovozemaljskim vremenitim
životom. Prihvaćamo li to vodstvo ili ćemo se ispričati da znamo
i mi sami opijeni svojom ljudskom mudrošću i veličinom?
Zaključit ćemo zbornom molitvom koju molimo u božićnoj misi:
“Svemogući Bože, ti nas obasjavaš novim svjetlom svoje
utjelovljene Riječi. To nam svjetlo po vjeri sja u srcu. Molimo
te da odsjeva i u našem življenju.”
Želim svima obilje Božjeg svjetla koje nam svijetli o svetkovini
Božića – poručio je biskup Mrzljak.