
Iako mnogi sreću pokušavaju naći van granica Lijepe naše, možda je traže na krivom mjestu. Možda samo treba sjesti, razmisliti, pokrenuti se i probati nešto ostvariti. Tako je i Nenad probao i uspio, istina, uz mnogo truda, rada, žrtve i odricanja
Nenad Preiner mladi je međimurski vinar za kojeg se sve više čuje kako u široj javnosti tako i u ozbiljnim krugovima vinoljubaca širom Hrvatske, a i van nje. Pritisnut stanjem u našem gospodarstvu i privredi, i sam je kao i mngobrojni mladi razmišljao o odlasku u inozemstvo odnosno ‘trbuhom za kruhom’, no prevagnula je ljubav prema vinu i rodnom kraju i zadržala ga u mjestu u kojem se rodio.
U vinogradu provodio sate i sate
– Mnogi moji prijatelji otišli su putem Austrije i Njemačke,
moram priznati, i ja sam više puta bio na klackalici između
Međimurja i primamljivog inozemstva. Međutim, ljubav prema ovom
kraju, interes za uzgojem grožđa te proizvodnjom vina, zadržala
me na mojoj djedovini.

– Moj djed Alojz i baka Sabina pokrenuli su
tradiciju uzgoja vinove loze u svojoj obitelji. Na njihovim
temeljima moji su roditelji ozbiljnije krenuli u proizvodnju i
distribuciju. Potaknuti prvim uspjesima 2002. godine odlučili smo
se na osnivanje obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.
Zahvaljujući potražnji i sve većoj prepoznatljivosti na tržištu,
kapaciteti vinograda su se povećali te sam ja na povjerenje
svojih roditelja, kojima zahvaljujem na tome, zajedno sa suprugom
Natašom preuzeo vinariju 2015. godine.

Mladi je vinar prepoznao da je kvaliteta ipak puno važnija od kvantitetete da će krajnji kupac to znati prepoznati i nagraditi. Godine 2016. plasirao je prvu butelju vina. Posebno je ponosan na grb koji je njihov znak prepoznatljivosti, znak kulture, ali i spoj osobina i karakteristika.
Na grbu se nalazi plava boja kao simbol otvorenosti, zelena boja predstavlja život, zemlju, ali i iščekivanje dozrijevanja grozda. Marljivost ljudi prikazana je kroz simbol ruke koja predstavlja čovjeka koji prihvaća surađivati s prirodom kako bi zaštitio tradiciju i konačni plod zemlje, a to je grozd.
Uz pomoć EU fondova izgrađen je i opremljen novi podrum.
Tehnologija podruma omogućava proizvodnju vrhunskih
vina. Nasadi vinograda prostiru se na pitomim brežuljcima
gornjeg Međimurja. Na 6 hektara zemlje Nenad i njegova
obitelj njeguju sorte pušipela, graševine, zelenog
silvanca, rajskog rizlinga, sauvignona, žutog muškata te sivog
pinota.

Nenad se uključio i u projekat ‘Mlado Međimurje’ zajedno s petoricom vinara. – ‘Mlado Međimurj’ smo pokrenuli prvi u Hrvatskoj inspirirani poznatim svjetskim vinskim regijama koje svake jeseni predstavljaju i prodaju svoja odabrana mlada buteljirana vina. Mlado vino u suštini ima niže alkohole te nižu koncetraciju sumpora, svježije je te ima izraženu mineralnost koju dobiva zbog našeg specifičnog vinogradskog položaja. Mlado Međimurje je odlična promocija mladih vinara, mladih vina te Međimurja kao vinske regije – poručuje.
O planovima za bližu budućnost kaže: ‘Želim povećati proizvodnju, zasaditi nove nasade vinograda te se proširiti na vanjska tržišta.’
Nenadova vina nedavno su završila i u Kini. – Moj
dugogodišnji prijatelj Simon Sitar došao je
prošle godine sa suprugom Kineskinjom na degustaciju vina u moj
podrum. Degustirajući razne sorte, njegovoj se supruzi moje vino
jako dopalo pa je uzela nekoliko butelja sa sobom u Hong Kong,
gdje je rođena. Jedan njezin kolega isprobao je vino i predložio
da se to vino dopremi u Kinu.

Iako mnogi sreću pokušavaju naći van granica Lijepe naše, možda
je traže na krivom mjestu. Možda samo treba sjesti, razmisliti,
pokrenuti se i probati nešto ostvariti. Tako je i Nenad probao i
uspio, istina, uz mnogo truda, rada, žrtve i odricanja, ali sve
to pada u drugi plan kad u jesen pogledaš trseve pune grožđa,
vinograde pune veselih berača, a na kraju bačve pune vrhunskog
vina.







