Nedavno smo i mi pisali o iseljavanju Roma iz Sitnica kraj Murskog Središća u potrazi za poslom
Novi list donosi priču o iseljavanju Roma iz Primorsko-goranske
županije u Njemačku, a nedavno smo i mi pisali o iseljavanju
Roma iz Sitnica kraj Murskog Središća u potrazi za poslom.
Do prije nekoliko godina u PGŽ-u je živjelo gotovo četiri tisuće
Roma. U zadnje vrijeme se broj smanjio zato što su neke obitelji
otišle i iselile se u inozemstvo, u Njemačku. Sve obitelji koje
su se iselile bile su jako siromašne, veoma loše su živjele, i
zato su otišle. S Rujevice je otišlo samo nekoliko romskih
obitelji, ali iz Škurinja, tj. iz Škurinjske Drage su se iselile
mnoge, a tamo je živjelo oko 40 obitelji, s po pet, šest članova,
piše
Novi list.
Ukupno je otišlo 15 do 20 romskih obitelji, svaka s troje i više
djece. Neki su otišli prije tri godine, neki prije dvije godine,
neki jučer. Otišli su za kruhom, za boljim životom – kaže
Sadik Krasnić, predsjednik Vijeća romske
nacionalne manjine Primorsko-goranske županije potvrđujući ‘glas’
da se iz Rijeke iselilo više romskih obitelji.
– U Njemačkoj im je dobro. Dobili su posao i stanove, djeca idu u
školu, od tamošnjeg socijalnog su dobili sve što im pripada.
Javljaju se, dođu preko ljeta, dođu popravljati svoje kuće,
vidjeti kako ide legalizacija njihovih kuća, priključak za struju
i vodu, dođu na Đurđevdan. Vratit će se oni kad-tad, znam ih u
dušu. Njihova su djeca ovdje rođena, ovo je njihova zemlja.
Otišlo bi i više ljudi, ali smo ih na vrijeme uspjeli zaposliti,
najviše u Čistoći – tako govori Sadik Krasnić, predsjednik Vijeća
romske nacionalne manjine Primorsko-goranske županije potvrđujući
»glas« da se iz Rijeke iselilo više romskih obitelji.
Mnoštvo djece
Prema evidencijama riječkog Centra za socijalnu skrb, tijekom
posljednje dvije godine se na širem riječkom području broj
obitelji koje žive od zajamčene minimalne naknade ili državne
socijalne pomoći smanjio za više od stotinu, a neke od njih su i
obitelji o kojima govori Krasnić.
– Romi su na riječko područje počeli dolaziti 1956. godine. Došli
su jedni, i tako povukli i druge, rađalo se puno djece. Ti prvi
riječki Romi su oni koji su čistili cipele ispod gradskog sata u
centru Rijeke. Među onima koji su ovamo tada doselili bili su i
moji roditelji, a ja sam rođeni Riječanin. Svi mi Romi koji sada
ovdje živimo, rođeni smo u Rijeci – kaže Krasnić za
Novi list.
Razgovarali smo na Rujevici i Krasnić je pomalo s tugom govorio o
onima koji su otišli s Rujevice i iz Škurinjske Drage, a s
velikom zabrinutošću za svoje sunarodnjake koji, kako kaže, u
šatorima žive u okolici Delnica, i koji su većinom nezaposleni. S
ponosom je poručio da sada sve kuće u naselju na Rujevici imaju
struju i vodu i da je naselje dobilo javnu rasvjetu, a odgovorne
je pozvao da se konačno asfaltira prometnica u tom naselju i u
blizini postavi autobusnu stanicu.
– Uvijek smo zahvalni Ivanu Bogdaniću,
predsjedniku MO Pehlin jer on je najviše učinio i čini za nas
Rome na Rujevici. Zahvalni smo mu za javnu rasvjetu, za
priključak električne energije za svaku kuću, i za to što se
gradi igralište za djecu. Isto smo zahvalni i ravnatelju riječkog
Centra za socijalnu skrb Karlu Balenoviću, jer njih su dvojica,
uz PGŽ, puno učinili za romsku populaciju u ovom gradu. Na
Rujevici su legalizirane 84 kuće, i zahvalni smo saborskom
zastupniku Veljku Kajtaziju koji nam je u svemu oko toga pomogao.
No, još nismo o tome dobili dokumentaciju i čekamo da Grad Rijeka
to riješi. Neki ljudi su dobili gradske stanove, a i za to se
puno zauzimao Balenović – kaže Krasnić.
Borba za život
Prema njegovim riječima Romi koji žive na riječkom području su
većinom zaposleni, sva djeca idu u školu, svi se bore za
svakodnevni život kao i svi drugi.
– Silno želimo da se naša djeca školuju i završavaju škole, da
dobiju svoje zanimanje. Ne želimo živjeti izolirano. Zahvalan sam
svim školama koje pohađaju naša djeca jer svi nam pomažu, svi se
trude. Danas naša djeca voze autobuse, rade kao prodavači u
dućanima, rade u Čistoći, neki se i školuju i rade. Rekli smo da
ne želimo da naša djeca od 20 godina spavaju i primaju socijalnu
pomoć; rekli smo: dajte im posao. Kad čovjek dobije plaću, to je
drugi, novi život, to više nije socijala. Posebno je Čistoća
našoj djeci otvorila svoja vrata – zaključuju za
Novi list.