MUŠKA BABICA Danijel Kovačić iz Novakovca je primalja-asistent i mamina dobrica

Pričao nam je o odabranom zvanju s toliko ljubavi i ushićenja, da smo jednostavno zaključili rođena 'babica'. Ima položeni državni ispit, sve pretpostavke za zaposlenje koje s nestrpljenjem očekuje. Komunikativnost, iskrenost, ljubaznost ga rese. – On je moja dobrica - kaže njegova mama Mirjana Murk.

– Danijel se možda ne sjeća, ali pamtim ja. Još kada je bio u šestom razredu OŠ Podturen, u Čakovcu smo bili na jednoj javno zdravstvenoj akciji. Poslije mi je Danijel  rekao kako mu se je dopala i kako bi on želio biti to što su ljudi za štandom radili. Ne sjećam se točno, nosili su majice s natpisom koji se Danijelu dopao, prisjeća se njegova majka Mirjana Murk s kojom Danijel živi u Novakovcu.

A s Danijelom smo se upoznali upravo na javnozdravstvenoj akciji Savjeta za zdravstvo međimurskog SDP-a koji je u Domu sindikata uz Međunarodni dan šećerne bolesti imao organiziranu akciju kontrole šećera u krvi i krvnog tlaka. Danijel se latio ovog posljednjeg.

Tko je on?

– Rođen sam 1997. godine u Čakovcu, živim u Novakovcu, imam završenu srednju stručnu spremu i zvanje primalja- asistent, a što sam stekao u čakovečkoj Srednjoj školi. Član sam DVD-a Novakovec i Savjeta za zdravstvo SDP Međimurja – rekao je kratko te odmah dodao svoje daljnje životne i poslovne planove. – Planiram ostati u Hrvatskoj i raditi u našoj bolnici i završiti ‘faks’ naknadno.

Primalja?

– Kod odabira struke nije nitko utjecao na mene. Moj prijatelj Job i ja htjeli smo u Srednjoj školi Čakovec upisati smjer za medicinskog tehničara, ali nismo ‘upali’ pa mi se javil na ‘fejsu’ “Kaj Danc idemo za primalje?”- kaže Danc i nastavlja:

– Makar nismo znali niti točno kaj je to točno za smjer, znali smo otprilike da ima nešto s medicinom, poslije su nam svi govorili nek se prebacimo, ali nismo htjeli jer smo prepoznali kako je to lijep posao – pojasnio nam je Danijel.

Rekao nam je kako se okolina prvo čudila i dosta njih se iz odabira ismijavalo, nažalost prijatelji, ali su sad svi to prihvatili i cool su s njegovim odabirom. S druge strane, kolegice iz bolnice kao i mnogi drugi ljudi su bili oduševljeni kako se jedan muški našao u toj struci, pošto je muški spol toj struci doista rijedak.

Kako je teklo školovanje?

– Bez problema i ako je bilo ponekad i naporno. Imali smo praksu u drugom, trećem i četvrtom razredu, a popodne škola. No, sve se zguralo, stručni predmeti su bili zahtjevni i puno se tražilo od nas što je bilo očekivano jer nema šale za naš posao. Na praksi smo mnogo toga vidjeli, a i radili uz nazočnost mentora. Pratili smo porod, epiziotomije, CTG, preglede  trudnica… Čak je nekolicina nas imala priliku pratiti sa strane izvođenje ‘carskog reza’ – ispričao nam je. Rekao je kako drži da je 100% spreman ući u koštac za zahtjevima struke, a što je konačno pokazao na nedavno položenom državnom ispitu.

Primalja – asistent?

– Mislim da je za sad to još  novi pojam, muškarac u tom zvanju i još će trebati godine da nas bude više, a to je isto kao i kada bi neka žena radila fasade, vozila kamione… No moram istaknuti kako sam naišao na pozitivne komentare okoline. Važno je reći da je to ozbiljan posao gdje nema šale, jer ipak držimo dva, a ponekad i više, života u ruci i da nema ljepšeg osjećaja nego pomoći rađanju novog života, a što živim, što je moja krilatica.

I za kraj?

– Posebno hvala mentorici i profesorici Karmen Cecarko Vidović koja mi je puno pomogla kroz školovanje napravivši bolju osobu od mene. Hvala ostalim kolegama i kolegicama iz bolnice koji su mi puno pokazali i naučili me dosta novoga, te zahvaljujem obitelji i prijateljima na potpori – završio je iskreno mladić, budući svjedok rađanja, dolaska na svijet bebi koje će s radošću prihvati u svoje brižne ruke i toplim srcem.