‘MARICA ZA SVE’ Marija Prekupec – svestrana medicinska sestra iz Gardinovca

Uz posao koji obožava, Marija je uključena u rad brojnih udruga i institucija. Članica je HGSS-a, ističe se u humanitarnom radu...

Autor ovog priloga rijetko kada je imao prilike susresti ženu svekolikih aktivnosti, no prije svega odanih primarnoj obvezi u zdravstvu, humanosti. Ona je 53-godišnja Marija Prekupec, junakinja naše priče, u njezinom Gardinovcu znana kao Marica, a na radnome mjestu je to sestra Marica.

Kako bi Vi opisali sebe kao osobu, a potom obiteljsku ženu?

– Teško je opisati sebe kao osobu s obzirom na to da je najbitnija percepcija drugih ljudi oko nas i kako nas oni doživljavaju te naša djela koja nas čine osobama kakve jesmo. Mislim da je moja najvrjednija vrlina humanost, spremnost pomoći svakome i u svakom trenutku te upornost da svaki zadani cilj ostvarim, rekla je kada smo je pitali kako bi se opisala. A kao obiteljska žena? Što se tiče obiteljskog života udana sam i majka četvero sinova. Nastojala sam im usaditi vrijednosti koje svaki čovjek mora imati, da poštuju druge, da im djetinjstvo bude sretno.

Danas su odrasli ljudi, dvoje se skrasilo i imaju svoju obitelj. Ponosna sam baka dvoje unuka. Pokušavam svaki slobodni trenutak provesti s obitelji i nadoknaditi sve one trenutke koje zbog brojnih obaveza sam možda propustila ili nedovoljno kvalitetno iskoristila s njima. Obitelj je najvažnija jer bez njih i njihove podrške danas ne bih bila što jesam, a oni su mi i najjači vjetar u leđa za sve moje aktivnosti koje provodim. Posebno njegujemo obiteljska druženja koja su nam iznimno važna i kad smo svi za zajedničkim stolom, sasvim će iskreno.

Tko je naša gošća?

Rođena je u Gardinovcu. Srednju školu završila je 1984. godine u Varaždinu. Od 1985. do 2009. godine radila je u Domu zdravlja na poslovima patronažne sestre.

– Kao patronažna sestra bila sam u kontaktu sa širokom populacijom ljudi od individualnog prosvjećivanja pojedinca, rada u malim grupama, poput savjetovališta za djecu, suportivnim grupama, rada s kroničarima, rada u zajednici u cjelini, suradnja s općinama, timom za zdravlje, kaže o svojim počecima i dodaje: – Tijekom svog radnog vijeka uvijek sam radila na svojoj edukaciji. Završila sam višu medicinsku školu 1995. na Sveučilištu u Zagrebu u trajanju od četiri semestra. Po ‘bolonjskom’ procesu završila i treću, razlikovnu godinu 2003. godine i time stekla naziv prvostupnice (baccalauarea).

U želji napredovanja u edukaciji i postizanju znanja u sestrinstvu upisala sam 2007. godine diplomski specijalistički studij ‘Javno zdravstvo’ u Zagrebu. Uspješno sam ga završila i stekla naziv – diplomirana medicinska sestra i bila prva sestra u Međimurskoj županiji sa visokom stručnom spremom u sestrinstvu, istaknula je s ponosom.

Od 2009. godine radi u Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije kao glavna sestra Djelatnosti za javno zdravstvo gdje aktivno sudjeluje u provođenju programa vezanih uz prevenciju kroničnih nezaraznih bolesti, tjelesne aktivnosti i poboljšanju zdravlja. Uključeni su u rad Nacionalnih preventivnih programa ranog otkrivanja raka dojke i debelog crijeva. Koordinatorica je Nacionalnog preventivnog programa oralnog zdravlja. Radi u Savjetovalištu za prevenciju prekomjerne tjelesne težine i debljine u kojem imaju čitav niz aktivnosti, od suportivnih grupa do edukacije o prehrani, nordijskog hodanja, a tu licencirana  voditeljica nordijskog hodanja.

Članica je Tima za zdravlje Međimurske županije u projektu ‘Zdrava županija’, Savjeta za zdravlje Međimurske županije, Savjeta za sigurnost prometa na cestama Međimurske županije. Predsjednica je lokalne UG Gardruža Gardinovec.

Vaša svestranost nije mimoiđena?

– Dobitnica sam medalje za razvoj sportske rekreacije u Međimurju 2009. i medalje za razvoj sportske rekreacije ‘Mirko Relac’ na nivou Hrvatske 2015. godine. Dobila sam i Zlatnu plaketu  ‘Grb općine Belica’ za razvoj sportske rekreacije i promicanje zdravog života u Općini Belica 2017.

Uključenost u humanitarnu djelatnost?

– U humanitarnom radu aktivan sam član Županijske lige protiv raka Čakovec, a u sklopu koje raznim akcijama pomažem u prikupljanju sredstava za rehabilitaciju i resocijalizaciju oboljelih od zloćudnih bolesti. Jedna sam od voditeljica Kluba laringektomiranih Međimurske županije. Članica sam HGSS-a, trenutno u statusu pripravnika. Sudjelujem u brojnim potražnim akcijama i pružanja pomoći u nepristupačnim i neurbanim sredinama onima koji pomoć trebaju. Položila sam ispit za vatrogasnu časnicu 2014,, nabrojila je.

– Od samih početaka osnivanja Hrvatske Komore medicinskih sestara uključena sam u rad Komore sa željom da medicinske sestre dobiju status koji zaslužuju. Za to mora postojati obrazovna struktura koja se ipak polako diže, utvrditi stanje i potrebe u sestrinstvu, uključiti veći angažman pojedinca, obrazovnih institucija, profesionalnih organizacija, poslodavaca, državnih institucija, izrada i prihvaćanje strategije razvoja sestrinstva u RH kao strategije razvoja zdravstva. Predsjednica sam HKMS-a Podružnica Međimurske županije od 2017. Inicijator sam osnivanja Vokalne skupine medicinskih sestara koja je imala svoj premijerni nastup na Humanitarnom koncertu ‘Pjesmom, plesom i modnom revijom protiv raka’.

Pokazale smo da možemo učiniti mnogo, jer osim svakodnevnih humanih obaveza možemo svojim entuzijazmom usrećiti druge i doprinijeti zajednici na malo drugačiji način. Osim kvalitetnih proba našle smo vremena i za druženja koja su nas još više zbližila i povezala. Voditeljica Stella Cimerman mag. glazbene pedagogije vjerovala je u nas i bila nam velika podrška.

Što vas je ponukalo za odabir zvanja?

– Već kao malo dijete, kada su me znali pitati što ćeš biti kad odrasteš, ja bih odgovorila – medicinska sestra. U stvari, htjela sam završiti vojnu školu, ali s naglaskom na zdravstvo. Informirali smo se o takvoj školi, ali tada za žene nije postojala mogućnost takvog obrazovanja.

Je li odluka bila ispravna?

– Nikad nisam dovodila u pitanje sumnju da sam u tome pogriješila. Biti medicinska sestra za mene je zadovoljstvo, čast i poziv koji je duboko usađen u meni.

Gdje ste se u tom zvanju pronašli?

– Svakodnevna komunikacija s ljudima, biti nekome od dobrobiti, pomagati mu na stručan način uz razumijevanje, prihvaćanja bolesnikovog stanja i spremnost pružanja usluga da njegove patnje, potrebe i strahove učinim manje bolnim i stresnim.

Postali ste zborovođa jednog posebnog zbora?

– Dolaskom u Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije aktivnije sam se uključila u rad Županijske lige protiv raka Čakovec i pomagala u humanitarnim akcijama svih klubova.

Klub laringektomiranih Međimurske županije prvi je Klub osnovan u sklopu Županijske lige protiv raka Čakovec 1998. godine, a okuplja osobe operirane od raka grla, članove njihovih obitelji te zdravstvene djelatnike. Laringektomirani su osobe kod kojih je odstranjen grkljan i dio neuromuskularnih struktura vrata. Te osobe više ne dišu na nos, već na otvor u donjem dijelu vrata – traheostomu. Zbog toga nastaju mnogobrojne poteškoće, a jedna od posljedica s kojom se laringektomirane osobe vrlo teško nose je gubitak glasnog govora.

Stoga je govorna rehabilitacija jedan od najvažnijih segmenata rehabilitacije koju moraju proći laringektomirane osobe. Govorna rehabilitacija, nažalost, nije jednako dostupna bolesnicima u cijeloj Hrvatskoj. Zato Hrvatska zajednica laringektomiranih osoba već dugi niz godina dva puta godišnje, u povodu obilježavanja Dana Svetog Blaža koji je ujedno i zaštitnik oboljelih od raka grla u mjesecu lipnju, uvijek u Talasoterapiji u Crikvenici organizira simpozije, međunarodne susrete laringektomiranih osoba i Intenzivne seminare nadomjesnog govora i psihoonkološke potpore laringektomiranih pa se u tu svrhu prikupljaju financijska sredstva, približila nam je rad kluba.

– U našem Zavodu imamo redovite mjesečne sastanke svake prve srijede u mjesecu. Osim psihološke potpore članovima i njihovim obiteljima, zdravstvenog prosvjećivanja, pomoći i savjetovanju pri provođenju higijene traheostome, organiziranju predavanja, došli smo na ideju da probamo i pjevati. Moram priznati da početak nije bio lagan jer neki članovi nisu pjevali ni kad su bili zdravi i zapitali su me ‘kako će sad pjevati kad su bolesni’. Mislili su da to ne mogu. Pokojni gospodin Antun Zadravec i prvi predsjednik Kluba laringektomiranih bio mi je u tome velika pomoć. Na jednom našem sastanku ipak su probali pjevati u početku tiho i sramežljivo, a kasnije su stekli sigurnost u sebe.

Kako ste prihvaćeni?

– Mislim da se svi međusobno uvažavamo i s njima se osjećam kao dio obitelji. Osim stručnog dijela nađe se vremena, proslaviti rođendan članova Kluba, ispjevati rođendanska pjesma, napraviti pokoje iznenađenje. Organiziraju se sportsko-rekreativni susreti članova Klubova.

 Kako je s njima raditi?

– Oni su jako dragi i ugodni ljudi i svaki trenutak proveden s njima za mene je dar.

Zbog čega nam suze oči kada oni pjevaju?

– Obzirom na sve ono što su prošli tijekom svoje bolesti, a i s obzirom na vidljiv hendikep koji imaju, oni su borci koji uspijevaju rušiti sve predrasude i time svim oboljelim dati nadu da je život nešto posebno i vrijedno, da se čovjek cijeni po onime što daje drugom čovjeku i da nada uvijek postoji. Naš prvi nastup u Centru za kulturu bio je izrazito emotivno doživljen kako od strane posjetitelja tako i od strane članova Kluba laringektomiranih. U toku izvedbe pjesme plakala je publika, a nakon izvedbe, iza pozornice, članovi Kluba koji još nisu bili svjesni koju barijeru su preskočili i što su doprinijeli za sve oboljele, kaže s velikim ponosom i suznih očiju.

Zamjenica ste općinskog načelnika Belice?

– Da, već treći mandat. Prva funkcija koju sam obnašala u Općini Belica, s obzirom na izborne rezultate, bila je predsjednica Općinskog vijeća Općine Belica. Moram naglasiti da sam bila prva žena u Općini s tom funkcijom i jedan mandat zamjenica predsjednika Općinskog vijeća, kaže i dodaje kako je u političke vode ušla slučajno na poziv prijatelja iz Gardinovca misleći mu biti potpora kako bi svojim doprinosom napravili nešto više za razvoj našeg Gardinovca.

Koliko dodatnog napora iziskuje ova funkcija?

– Napor je svakako prisutan jer svoje osobne potrebe morate staviti na stranu i biti dostupni za rješavanje tekućih problema i potreba. Onda vaš dan ne traje 24 sata nego je nekad prekratak jer zbog brojnih obaveza koje imam nedostatak i odsutnost nastojim nadoknaditi kasnije, najčešće kad drugi odmaraju.

Cijenjeni ste u Gardinovcu. Glede čega?

– Na to pitanje voljela bi da odgovaraju mještani, kaže skromno dodavši: – Svojim radom nastojim da naše mjesto bude prepoznatljivo, da se čuva okoliš, da se čuva kulturna baština i prezentiraju stari običaji, uređuje mjesni parkić pa smo glede toga  dobitnici nagrade Turističke zajednice Međimurske županije – priznanje ‘Zeleni cvijet s brončanim znakom’ 2008., 2009., 2010., da udruge žive i da i one svojim radom tome doprinose, da ljudi budu zadovoljni, da se druže, da kvaliteta starijih ljudi bude bolja, da se animiraju vrtića i školska djeca zajedno sa svojim roditeljima u raznim igrama u cilju promicanja zdravlja.

Što vas je privuklo u službu humanosti? 

– Osim humanitarne note koja je najvažnija u svemu, a to je pomoć ljudima u nevolji, to je jedna vrsta izazova. To je služba koja zahtijeva permanentnu edukaciju i zalaganje jer da biste mogli nekom kvalitetno pomoći morate biti educirani za takvo pružanje pomoći. Svaki član HGSS-a mora najprije položiti prvu pomoć za spašavanje u neurbanim sredinama, a da bi postao spašavatelj još tri tečaja.

Ljetni tečaj spašavanje u planinama, zimski tečaj znanje skijanja i pomoć u zimskim uvjetima i speleo tečaj spašavanje u spiljama. Ja imam status pripravnika sa završenim ljetnim tečajem. Prošle godine sam učila skijati, a ove godine čeka me ispit. Zbog naših potreba u Međimurju dodatno se usavršavamo, položila sam  ispit za vožnju brodice B kategorije, položila tečaj za spašavanje na brzim vodama, rekla je s ponosom.

Poruka za one koji bi eventualno tim putem?

– Moram naglasiti da za to morate imati empatiju, da je to napor, odricanje svoga vremena i puno puta odvajanje od svoje obitelji, ali svaki put kad naše akcije završe pozitivno i nađe se osoba na vrijeme taj osjećaj je neopisiv i tada riječ hvala, osmjeh i stisak ruke ima neprocjenjivu vrijednost i smisao.

Razlika rada u Zavodu za javno zdravstvo od drugih djelatnosti u toj ‘branši’?

– Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije sudjeluje u provođenju programa vezanih uz prevenciju kroničnih nezaraznih bolesti, tjelesnu aktivnost i poboljšanje zdravlja pa s tim u vezi nužna je dobra komunikacija i mulisektorski pristup sa zdravstvenim, odgojno obrazovnim, socijalnim i drugim uz zdravlje vezanim organizacijama, sa zajednicom, medijima i s lokalnom samoupravom.

Kod nas se organiziraju brojne javnozdravstvene aktivnosti koje uključuju puno partnera pa sama organizacija i realizacija iziskuje velik angažman nas djelatnika. Također smo uključeni u rad Nacionalnih preventivnih programa ranog otkrivanja raka dojke i debelog crijeva pa je veoma važan pristup korisniku bilo telefonom ili osobnim kontaktom. Mi smo orijentirani više na preventivni rad.

Životni planovi i želje…

– Želim da i dalje imam snage i zdravlja nastaviti sa svojim radom jer ima još ideja za realizirati.

Što reći za kraj? Želimo da Maričini planovi i želje pronađu plodno tlo!