Svijeće i cvijeće uz međimurske prometnice u ove dane sjećanja na one koji su nas zauvijek napustili. Želimo da nam budu i podsjetnik da i mi ne budemo dionici sličnog
Život je samo jedna tanka nit koja je nažalost puknula na mjestima obilježenima uz međimurske prometnice. Njihovi najmiliji ih nisu zaboravili, na mjestima njihove pogibije, uređuju i cvijećem kite bolne točke, pale svijeće…
U posljednjih nekoliko godina se sve više i više toliko toga ružnog i tužnog događa uz naše prometnice da se zamislimo što je to uopće život. Živimo, radimo, vladamo se, kao da ćemo zauvijek kročiti ovom zemljom, kao da je životna nit, uže debljine metra, koje nikad ne popušta.
Događa se u posljednjim godinama nešto tužno, prazno, ružno. Pitamo se – zašto? Zašto je u tako kratko vrijeme s ovog svijeta prerano otišlo toliko puno ljudi? Ima tih zašto, jako velik broj, i na njih nemamo odgovore. Odgovori su nažalost ovi humci, cvijeće i svijeće.
Jučer smo prošli prometnicom od Kotoribe do Čakovca. Naišli smo na desetak mjesta sjećanja. Zabilježili smo samo neke… A koliko ih nije obilježeno? Koliko je ostalo zaboravljenih čiji su se životi ugasili na crnome asfaltu, kraj njega… To je samo jedna dionica.
Na području Policijske uprave međimurske u 2017. godini dogodilo se ukupno 768 prometnih nesreća, od čega sedam s poginulim osobama, godinu dana ranije bilo ih je šestero, a do sada je u ovoj godini živote uz ceste i na cesti ostavilo već desetero ljudi.
Hoće li nam goruće svijeće, ostavljeno cvijeće ostaviti neku
poruku? Potonjim pitanjem želimo sve nas potaknuti da damo svoj
doprinos smanjenju crnih brojki i bili bismo radosni kada bismo
dogodine pisali o brojkama koje su male ili gotovo
nikakve.
