Na blagdan sv. Leonarda, 6. studenog, članovi Ceškog društva Goričan slave svog zaštitnika. Porazgovarali smo s predsjednikom 'cehmeštrom' Josipom Vargecom o njihovoj sadašnjosti i budućnosti
Povijest Ceškog društva sv. Leonarda iz Goričana sigurno je nezaobilazna u građenju ukupne povijesti Goričana te je bez nje tu povijest nemoguće zamisliti. Cehovi su strukovne, obrtničke udruge, a mještani Goričana su davne 1835. godine osnovali četiri ceha i to: Tkalački ceh, Mlinarski ceh, Veliki ceh i Vatrogasni ceh.
Iz pisanog dokumenta Spomenice zapisano je “da je 1835. godine bilo prvo veljko spravište” te se ta godina vodi kao početak rada Društva. Prvi statut Društva napisao je Luka Doboš davne 1837. godine.
Carskim dekretom cehovi su 1859. godine bili ukinuti te su se “gorčenski” obrtnici snašli i osnovali “Pogrebno društvo” u koje se mogu uključiti svi, i obrtnici i seljaci. Kako je Cehovsko društvo Goričan i onda, ali danas vezano uz crkvu, tako je u Pravilima obrtnog pogrebnog društva Goričan navedena svrha osnivanja, a to je pokapanje mrtvih članova društva i ostalih pokojnika u mjestu, vjerna odanost prema domovini i svetoj Majci Crkvi, poštivanje zakona, njegovanje prijateljskih odnosa među samim članovima, uzajamno pomaganje u duhovnom i materijalnom pogledu, dostojan ispraćaj i pogreb za preminule članove te naručivanje svetih misa za žive i mrtve članove, prisustvovati u procesijama oko crkve i kroz selo i sudjelovati u crkvenim svečanostima u Goričanu i drugim župama – Svetoj Mariji i Draškovcu.
Godine 1985. sva četiri ceha se udružuju u Cehovsko društvo sv. Leonarda koje pod tim nazivom djeluje i danas (izvor iz Monografije ‘Goričan’). O sadašnjosti, ali i budućnosti rada Ceškog društva sv. Leonarda iz Goričana razgovaramo s predsjednikom ‘cehmeštrom’ Josipom Vargecom.
Na početku nekoliko riječi o vama i radu Društva u ovoj godini?
Ja sam Josip Vargec, predsjednik sam Ceškog društva od 2013. godine, u društvu sam dvanaest godina. Rođen sam u Goričanu 1954. godine u obitelji sada pokojnih Stjepana i Katarine Vargec. Oko dvije godine sam u zasluženoj mirovini, kao većina Međimuraca moje generacije, školovao smo se i radio u Sloveniji, a devedesetih godina vratio sam se doma i svoj radni vijek završio u firmi “Dohomont” u Goričanu. Moram reći da sam dužnost predsjednika Društva naslijedio od dugogodišnjeg predsjednika Antuna Tisaja, koji mi je bio uzor u vođenju Društva, a nažalost ove godine je umro.
Predstavit ću uže rukovodstvo Društva. Dopredsjednici su
Ivan Kvakan i Mato
Mihoci, tajnik je Josip Vadlja, a
blagajnik Ivan Bašnec. Predsjednik
nadzornog odbora je Josip Kvakan. Za rad društva
važan je svaki član, a mi koji smo u rukovodstvu koordiniramo
radom. Društvo ima svoju “škrinjicu” u kojoj se čuvaju
razni povijesni dokumenti, slike, Biblija, a škirnjica se nalazi
kod predsjednika društva, kod mene.
Aktivni članovi su u ceškom odboru i njih ima 26, a podupirajućih ima 120. Članovi su i žene i muškarci pa se mi međusobno po starinskim još zovemo ‘sestre i brati’. Imamo pogrebna kolica, crnu zastavu i svijećnjake. Na procesiju u susjednu župu u Draškovec svake godine na Rokovo nosimo zavjetne svijeće na zavjet sv. Roku koji je spasio ovaj kraj od kuge. Članovi ceha okupljaju se nakon sprovoda, popiju koji gemišt.
Naša godišnja skupština zove po starinski “spravišće” i održava
se na blagdan “sviječnice” i na toj skupštini okupi se oko
sto i pedeset članova i gostiju te se napravi lijepo
druženje uz ples. Svakih pet godina održava se proslava rada
Društva i na toj proslavi svira nam Limena glazba
Goričan te im se ovim putem zahvaljujem na suradnji. Mogu
slobodno reći da su tri najstarija društva u mjestu, a to su
Ceško društvo, Limena glazba i Dobrovoljno vatrogasno
društvo, zaštitni znak Goričana. Ove godine je na “svečnicu”
održana 183. godišnja skupština društva ili spravišće.
Kroz svoju dugu povijest Društvo je mijenjalo nazive prilagođavajući se zakonskim okvirima u raznim političkim režimima da bi opstalo u svom radu. Kako vi vidite rad društva u nadolazećim godinama, imate u vidu neke nove aktivnosti?
Istina je da je Društvo radilo u okviru zakonskih propisa, a i dalje tako radi. Mi smo registrirani kao udruga građana u Međimurskoj županiji, imamo registrirane djelatnosti kojima se bavimo i to je ono čega se držimo. Financiranje je od članarine svih članova, naknada od ukopa i financijske pomoći od općine Goričan unatrag nekoliko godina. Ako zatreba neka pomoć imamo i nekoliko sponzora koji nam uvijek pomognu.
U svom radu imamo i opremu koju treba obnavljati, popravljati ili
kupiti, mogu reći da smo “uniformirani”, imamo svi iste
košulje, kapute, kape i jakne, također imamo kolica za
prijevoz pokojnika i vijenaca, crnu zastavu, svječnjake, nebo.
Također se ovim putem zahvaljujem Općini Goričan i načelniku
Mariu Mohariću na financijskoj pomoći, ali i na
dobivenoj prostoriji na korištenje u Domu kulture.
Što znači biti ceščan?
Pokušat ću odgovoriti – nijedan ceščan nije član društva zbog kakvih koristi, biti ceščan znači odricati se i puno svog slobodnog vremena dobrovoljno dati za rad društva, raditi plemenita djela od ukopa svojih članova i mještana, slaviti i veličati dragoga Boga, majku Božju Mariju i sve svete, sa našim svjećnjacima uljepšati procesije njima u čast i slavu i zahvalu.
Velika mi je želja da se održimo, sačuvamo tradiciju naših pradjedova, djedova i roditelja, da se obnavljamo članski, poštujemo, da među nama vlada istinska kršćanska ljubav jer samo tako možemo opstati i izvršavati zadače na ponos naših djedova, našega sadašnjeg Ceškog društva sv. Leonarda i nama svima voljenog nam Goričana.
Moram naglasiti dobru suradnju s našim domaćim župnikom Josipom Drvoderićem, koji je jako društven, dogovaramo se oko misa, procesija, proštenja i sprovoda, sve na obostrano zadovoljstvo, ali i zadovoljstvo mještana Goričana. Također imamo i dobru suradnju sa susjednim župnicima i to Matom Vonićem, župnikom u Draškovcu i Pavlom Markačem, župnikom u Svetoj Mariji.
Na kraju pozdravljam sve članove Ceškog društva sv. Leonarda i
mogu iskreno od srca im reći: – Štimam se sa svima!
