Stjepan Jalšovec: ‘Nema lovnog turizma u Međimurju jer stranci žele puno dobiti, a platiti baš i ne’

- Oni stari i pošteni Talijani i Austrijanci koji su nekada dolazili k nama u lov i činili taj lovni turizam, su ostarili i umrli, a mlađi ljudi nas podcjenjuju. Htjeli bi ustrijeliti kapitalca, a platiti kao običnog srnjaka ili jelena. Škrti su i bolje je da s njima nemamo posla, a imamo domaće turiste.

Druga je listopadska nedjelja, tijelu i srcu topla i mila i u takvu nedjelju Lovačko društvo Zec Mursko Središće organizira prvi lov u novoj sezoni, točnije ide se u lov na sitnu i pernatu divljač, nekad zvan, lov na fazana. Prigoda nam je ovo za eliki intervju sa Stjepanom Jalšovcem, aktualnim predsjednikom središćanskih lovaca okupljenih u ovo društvo.

Lovačko društvo Zec niti je veliko, niti je najbolje, ali djeluje profesionalno, korektno ispunjava sve obveze prema članstvu, društvu i krovnom savezu. Da je to tako izuzetne zasluge pripadaju predsjedniku Stjepanu Jalšovcu iz Štrukovca, koji je prvi čovjek društva od 2010. godine, daklem u trećem je mandatu, a ove godine obilježava i 35 godina aktivnog članstva u LD Zec Mursko Središće. 

Mnogo je pitanja koja bi smo postavili Jalšovcu, obzirom što društvo svoje lovište ima na velikom prostoru, preko rijeke Mure, na području drugih općina, na njihovom području su naftna i plinska polja, postoji romsko naselje s mnogo pasa i ljudi sklonih krivolovu i postoje vrlo prometne ceste koje pretrčava divljač te ima dosta naleta vozilima na njih.

Pitamo Jalšovca o stvarima koje zanima veliki broj ljudi te ona koja zanimaju novinara, jer u pitanju su ljudi, životinje i priroda, institucije koje su prepuna izazova. Ne pitamo ga ništa o politici, gradonačelniku i odbjeglim članovima koji su oformili streljačku družinu, a bili su vrsni članovi LD Zec, kao niti o rapšicerima (krivolovcima).

Nema gavalera, koji bi se gostili i nas počastili

Nekada, pa i ne tako davno središćanski lovci bili su jedni od najboljih u županiji po bavljenju lovnog turizma, kojeg su činili lovci iz inozemstva, u prvom redu iz Italije, te Austrije i Njemačke. Bila su to lijepa druženja, razmjena iskustava, ali se i zaradilo, te se društvo snažno razvijalo, imavši u jednom trenutku dva lovačka doma i uzgajalište pilića fazana.

Svega toga danas nema, što više niti Turistička zajednica Međimurske županije, u svojim djelatnostima lovni turizam niti zapisuje niti o njemu ne govori, a zna se kako je svojevremeno u Čakovcu Hotel Park bio izgrađen za strane lovce turiste i kako je legendarni Rasadnik Vukanovec udomljavao i ugoščivao strane turiste za lijepe novce.

Istina, tko bi se od ovih turističkih djelatnika bavio lovstvom i divljači, kada je lakše okretati pedale po ne zna se čemu zaštićenom krajoliku po kojemu su nekada tr čali ze čevi, trčke pa i svinje divlje, pak je naše prvo pitanje zašto je to tako i ima li lovni turizam šanse kod ili u LD Zec Mursko Središće?

– Naravno i ja pamtim ta lijepa i dobra vremena, ali to su bili neki drugi ljudi. Dobri Talijani, dobri Austrijanci i dobri Nijemci, koji su cijenili divljač, a nas poštovali. Mi smo im jednako uzvraćali i sve je bilo jako dobro, gotovo predobro. E, onda su došla nova vremena i novi zakoni, s onom ničemu potrebnim embargom na unošenje oružja, u što je svrstano i lovačko. U ratno vrijeme bili su posebni režimi i stranci više nisu imali snage niti volje sve to podnositi i polako, ali sigurno lovni turizam se gasio, ne samo u Murskom Središću, nego i u Međimurju, pa i Hrvatskoj.

Kasnije smo mi činili mnoge napore ta lovni turizam oživimo, ali smo uvidjeli kako su to sada drugi ljudi, koji bi sve htjeli zabadaf ili jeftino. Htjeli bi ‘trofejca-kapitalca’, a platili bi kao hiravca. Jednostavno nema onih ‘gavalera’ koji nisu brojili groše, cente i lire, nego su bili otvoren e ruke. Mi se nedamo podcjenjivati nikome, poglavito ne strancima, ali smo otvoreni i ne odbacujemo za vječno lovni turizam za inozemce, ali ga nećemo provoditi reda radi. Konačno, imamo dobre turiste iz Hrvatske, ostvarujemo dobiti i ovog trenutka je to tako.

Nakon dugo godina lovište je puno zečeva

Prolazeći ili šetajući šumama i poljima stječemo dojam kako je sve manje divljači, izuzmemo li sve brojnije srne i predatore, a vidjeti zeca, fazana, trčku ili divljeg goluba je prava sreća. Kakav je fond divljači u lovištima LD Zec Mursko Središće, pitamo Jalšovca, koji osim što je predsjednik, je i vrlo aktivni lovac.

– Moderna poljoprivreda i komasacija, usudim se to ovako javno reći gotovo je uništila divljač. Zemljišta su izorana, i ovako i onako, nema međa, nema grmlja niti trava, gdje bi se divljač parila, gnjezdila, kotila, valila i odrastala te je prepuštena nasilju i buci ogromnih poljoprivrednih strojeva koji sve pred sobom gaze i uništavaju. Došlo je do velike zbrke-pometne kod divljači, tražila su se nova staništa te je u takvim uvjetima mnoga divljač nestala ili se razišla. Evo, danas nema trčki-prepelica jer nema se ona gdje nastaniti, fazana je malo, nema ševa, tu i tamo je koji divlji golub, zečeva je malo, a svi oni su pod opasnosti kemijskih tretiranja poljoprivrednih kultura i tla te zaštićenih predatora.

Mi još dosta dobro stojimo s divljači, a raduje spoznaja kako je lovište sve punije zečevima, a do pred par godina su bili gotovo izumrli. Tu smo upotrij ebili jedan pokus i uspjelo je tako da su zečevi opet uz srne i fazane najbrojnija divljač za odstrel. Srneći fond osobito je bogat i svake godine ispunimo kvotu srna i srndača, a u lovištima se nalaze jeleni i srndači kapitalci-trofejci za one dubljeg đepa i to je onaj dio lovnog turizma, mali ali siguran.

Cijena za učlanjivanje je zapreka što nema više lovaca

Kako bi se sva ta divljač držala pod nadzorom, zaštitom i ubijala potrebni su lovci. A vidimo, ne samo u Murskom Središću, kako ih je sve manje, odnosno nema mladeži, kao na primjer kod vatrogasaca. Jesmo li u pravu kada tako tvrdimo ili nismo. Ako jesmo zašto je to tako, zašto nema mladih lovaca?

– Ovo s vatrogascima vam je dobra ‘lovačka’ i premda je u biti tako, ipak vatrogasac biti nije tako složeno. Stvari idu ovako. Mladi skazuju interes, dođu, razgovaraju, ali onda se ne jave više. Pitamo ih što se dogodilo da su odustali? Kažu, a ja tvrdim kako su u pravu, da je sve to skupa preskupo i da ne mogu od svojih plaća i primanja to platiti i onda još sudjelovati u lovu i natjecanjima. Ispit za lovca stoji 3000 kuna, godišnja članarina 1400 kuna, upisnina 500 eura, te k tome puška i oprema oko najmanje 8000 kuna. I premda naši političari tvrde kako je sve više zaposlenih, kako su plaće sve više i kako je u Hrvatskoj jako dobro, ljudi, poglavito mladi ovo si ne mogu platiti.

Mogu oni koji rade u Austriji i Njemačkoj i takvih imamo, a ima najava za novim članstvom. Ovog trenutka Lovačko društvo Zec Mursko Središće broji 24 člana, 2 su na ulazu, a nedavno su dva umrla (Zlatko Leich i Franjo Kodba), a na žalost više nema goniča, jer zakon to zabranjuje pak se ne može očekivati kako će se gonič odlučiti za lovca što je nekada bio običaj, gotovo pravilo.

Nisam razmišljao da Lovački dom nazovemo po Valentu Perasu

Spomenuli smo dva posljednja umrla lovca člana LD Zec Mursko Središće, a posljednjih godina umrlo ih je na desetke. Svojeveremeno, negdje u početku Jalšovčevog predsjedanja društvom, postavljena je Spomen ploča za umrle lovce, no rijetko se ona pohodi, moguće za blagdan Svih Svetih i svetog Huberta?

Valent Peras je za života desetljećima stanovao u Lovačkom domu u Murskom Središću, održavao ga, brinuo o okolišu, sadio i uzgajao, bio sa suprugom posrednik s lova iz Italije. Legenda, ma tko što o tome mislio. Na jednom skupu Ogranka Matice hrvatske, Perasova kćerka se potužila što u knjizi – monografiji društva njezin otac nije niti spomenut. Pitamo predsjednika Stjepana Jalšovca, može li društvo za ovaj propust, ali i u zahvalu Perasu, postojeći lovački dom nazvati ‘Lovački dom Valent Peras’?

– Istina, o tome nisam nikada razmišljao, niti nemam spoznaje o (ne)spominjanju Perasa u knjizi-monografiji. Osobno, smatram kako Valent Peras ne zaslužuje da se dom zove po njemu, jer bilo je i većih zaslužnika od njega. Na primjer Viktor Dobranić, Rudi Rihtarec… tako da to ne mogu zastupati. Ali, mogu staviti na dnevni red sjednice ili skupštine ovo vaše razmišljanje kao prijedlog pak neka se članovi izjasne. Ako bi većina bila za to, ja osobno ću podržati takav zakjlučak. Slažem se kako bi bivšim, a umrlim članovima češće trebalo iskazati spomen i počast odati.

Sve možemo, ali evo, mnogi su poslom zauzeti, pak se svega ne sjetimo no sigurno nisu protiv. Upravo su druženja posebnost lovaca, pak vas stoga pozivamo na druženje nakon prvog ovosezonskog lova, kao i na sva ostala događanja, kao bi smo skupa lovstv o učini li bližim ljudima, jer ljudi trebaju znati kako lovci brinu za divljač brinu za čistoću okoliša, poglavito vodotoka, močvara i kanala. a ne samo da ubijaju životinje! Trećeg studenog u Kninu je središnje, državno obilježavanje blagdana Svetog Huberta, zaštitnika lovaca, na koje idu i naši članovi, a ja pozivam i sve druge da dođu i vide kako to lovci slave, poglavito sada u drevnom Kninu, hrvatskom kraljevskom gradu.