Najviše je Roma u Međimurju. U Osnovnoj školi Orehovica 200-tinjak je romske djece ili njih oko 67%. Ravnatelj Željko Krištofić kaže da su pomaci u školovanju romske djece iz godine u godinu sve veći
Ni najveći zagovornici drugih i drukčijih ne hrle u romska
naselja da bi vidjeli kako Romi žive, ne prosvjećuju javnost da
su Romi ljudi kojima treba pomoći, kao i njihovoj djeci u
obrazovnom sustavu i na tržištu rada. Podaci Ministarstva
znanosti i obrazovanja koje smo dobili govore da je lani samo 805
Roma upisalo srednju školu, a samo su 22 studenta Romi koji
primaju stipendiju. S druge strane, u osnovnim školama je u
2017./2018. bilo 5134 romske djece, a predškolskim programom
obuhvaćeno ih je 1020.
Najviše Roma u Međimurju
Kao što se prije sedam-osam desetljeća na selu normalnim smatralo
da žensku djecu ne treba slati u školu, tako se i danas normalnim
smatra da je za Rome dovoljno da završe osnovnu školu. Rome se
spominje samo kad naprave neki problem, samo u kontekstu “romskih
običaja” i udaje maloljetnih djevojčica. Kao da u prošlom
stoljeću nije bila normalna udaja maloljetnih hrvatskih
djevojčica u selima, za koje je bivša država tolerirala da ne idu
u školu nego pomažu roditeljima u polju ili čuvaju stado.
U Hrvatskoj, prema popisu stanovništva, živi 16.975 Roma, iako se
procjenjuje da ih ima između 30 i 40 tisuća. Suočeni s
diskriminacijom, mnogi se ne deklariraju kao Romi, a mnogi nemaju
ni osobne dokumente. Prema izvješću pučke pravobraniteljice za
2017., u državnoj upravi zaposleno je samo osam Roma. Dok mnogi o
njima govore negativno, u kontekstu parazitiranja na socijalnoj
pomoći, šuti se o odgovornosti države da ih integrira u društvo i
ne dopušta da romska djeca nestaju iz obrazovnog sustava i prose
na ulici.
Najviše je Roma u Međimurju. U Osnovnoj školi Orehovica
200-tinjak je romske djece ili njih oko 67%. Ravnatelj
Željko Krištofić kaže da su pomaci u školovanju
romske djece iz godine u godinu sve veći. S Romima predškolcima
rade maksimalno, pet sati dnevno, kako bi imali dobre startne
pozicije. Rano detektiraju djecu koja slabo znaju hrvatski jezik,
pa za njih u 1. i 2. razredu osnovne škole osiguravaju dopunsko
učenje hrvatskog jezika.
– Romska djeca su u lošijoj poziciji zbog neobrazovanih roditelja
i teških socijalnih uvjeta. Još imamo djece kojima su roditelji
nepismeni, iako se situacija mijenja i sve je više među mlađim
generacijama pismenih roditelja. Situacija nije idealna, ali
probleme ne guramo pod tepih. Imamo i zapuštene djece iz
zapuštenih obitelji pa ta djeca imaju problema s radnim obvezama,
nenošenjem pribora u školu, s higijenom, ali riječ je o manjini,
o obiteljima do kojih je teško doprijeti. Većina romske djece
izvršava obveze u školi. Velika većina ih upisuje srednje škole i
većina ih i završava. Djevojke često biraju zanimanja slastičara
i kuhara, ali teško dobivaju posao, no sad su počele odlaziti na
obalu i čujem da su dobre radnice – kaže Krištofić.
U školi imaju i romske pomagače koji pomažu i u uspostavi
suradnje s roditeljima.
– Često obiđem romsko naselje, bio sam u 80% kuća, ako me ljudi
vide i pozovu na kavu, svratim k njima, no ima i kuća u kojima
nisam bio, ali to je manji broj. Dok pomaka ima, zadovoljan sam –
rezonira Krištofić. Zastupnik romske manjine Veljko
Kajtazi napominje da je problem i to što institucije
nemaju točne podatke koliko Roma završi srednju školu i fakultet.
Nije, kaže, dovoljno samo poslati romsko dijete u školu ako nije
za nju pripremljeno, ako su mu roditelji neobrazovani. Dojma je
da se brojke o Romima studentima prepisuju da se može reći da im
se dodjeljuju stipendije.
Retorički pita je li ijedna Vlada izgradila stambene objekte za
pripadnike romske zajednice i koje je to romsko naselje
urbanizirano i integrirano? Smeta mu generaliziranje i gluposti
koje čuje o Romima, da djevojčice udaju i prodaju za konja. Ako
ima i takvih slučajeva, riječ je, kaže, o manjini. Svjestan je da
u romskoj zajednici nemaju dovoljno obrazovanih roditelja, ali
učinjeni su pomaci.
I sam je, kaže, u osam godina mandata iznašao sredstva da sto
Roma završi na pučkim učilištima trogodišnju ili četverogodišnju
srednju školu. Iako to nije velik broj, pomak je i očekuje od tih
sto Roma da svoju djecu šalju dalje na školovanje. Životni vijek
Roma je kratak. Prema izvješću pučke pravobraniteljice, samo je
1,4 posto Roma starije od 65 godina.