Zaustavite se kod Dobranića, dođete do police ili štanda, izaberete koje i koliko jabuka želite ponijeti, pogledate cjenik, izračunate i zbrojeni iznos novca ubacite u sandučić koji se nalazi na zidu obiteljske kuće.
Do sada nismo nigdje na(i)šli, pak smatramo jedinstvenim primjerom u Međimurju, a moguće i u Hrvatskoj, to što je ponudio i nudi najpoznatiji i najpriznatiji međimurski proizvođač jabuka Mladen Dobranić iz Brezovca, pak ako negdje postoji nešto takvo, onda ovo treba uzeti kao još jedan dobar i svakako lijep primjer u Hrvatskoj.
Na ulazu u svoje dvorište, Dobranić je postavio llijepo, od drva
izrađenu policu (štand) na kojoj su izložene i na prodaju
ponuđene njegove lijepe i ukusne jabuke. I ništa novo, reklo bi
se. Ali Mladen ne stoji kod štanda i ne čeka kupce, kako bi
im prodao i naplatio jabuke. Dosjetio se i složio svojevrsnu
samoposluživanje i samoplaćanje jabuka, a to znači kupac izabere
i uzme jabuke koje i koliko želi, iz priloženog cjenika vidi
koliko to stoji, pomnoži ili zbroji, te novce stavi u poštanski
sandučić na zidu kuće.
Važno je da kupac ima novčanice kako ne bi trebalo nešto vratiti. Dakle, ako kupi 3 vrećice jabuka treba imati 60 kuna, ili ako kupi 4 vrećice onda treba imati 80 kuna, a ne novčanicu od 100 ili 200 kuna itd. Jednostavno i praktično. I sada bi se pomislilo kako će netko jabuke uzeti, a ne platiti, jer toga trenutka je Dobarnić u voćnjaku, LAGu ili nekom drugom mjestu i poslu.
– Do sada nije bilo slučaja kako bi netko jabuke uzeo, a ne bi
platio. Upravo obrnuto, u sandučiću sam našao koju kunu
‘tringelta’, kaže Dobranić, zadovoljan i ponosan na svoj ‘EU
projekt u malom Brezovcu’. Turisti, odnosno kupci iz
Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije s kojima smo
razgovarali, puni su pohvale na ovakav način kupnje i plaćanja
jabuke i vjeruju kako će se ovo proširiti i na druge dijelove
Hrvatske i tako pokazati ostatku Europe, kako i Hrvati mogu ono
što mnogi smatraju nemogućim u državi koja je percipirana gotovo
‘lopovskom’.
I nije to sve od Dobranića, vrijednog i domišljatog
Ovih dana najturističkija međimurska i jedna od najturističkijih kontinentalih općina Sveti Martin na Muri, puna je turista i gostiju koji konzumiraju sve ljepote rane jeseni, a OPG Dobranić pored spomenute zanimljivosti nudi i druge sadržaje. U ovo lijepo vrijeme svakodnevno ubire jabuke, melje ih te na starinskoj preši stiskanjem stvara jabučnicu ili jabučni sok, kako se uzme ili želi čuti.
– Prešam samo kvalitetne i zdrave jabuke, ovog trenutka to je
zlatni delišes, najbolja jabuka ‘u Hrvata’, koja daje i
najukusniji i najplemenitiji voćni sok ili jabučnicu. Potrošači
su vrlo zadovoljni, a sve što ne prodam pretvaram u jabučni ocat
kojeg ljudi jako cijene i vole, govori Dobranić, meljući jabuke,
koje već svojim izgledom potvrđuju kakvoću. Zašto ovo pišemo?
Dobraniću reklama nije potrebna. Kao što i našem portalu ne
nedostaje drugog štiva.
Pišemo zato da pokažemo kako je i u Međimurju i Hrvatskoj moguće živjeti na selu i zaslužiti. Nije lako, kao što ništa što se pošteno i zdušno radi nije lako i ne donosi odmah hrpe novca, ne donosi za par dana BMW, ne donosi lude provode i bećarstvo. Ali nudi solidan, miran i zdrav život na selu, međimurskom selu koje je zapravo tako živjelo desetljećima, moguće i stoljećima, sve do dolaska nekih novih nazora, divljaka, mračnjaka i mutnih likova, koji su ga preko noći htjeli, djelimice i uspjeli pretvoriti u ‘bordel’ što je našem čovjeku strano.
I hvala Bogu to je Međimurec dosta brzo prepoznao i ‘bogohulje,
prostaštvo i lopovluk’ odbacio u trnje koje će izgorjeti skupa s
ostalim svjetskim korovom. Ljepota života je tu. Na dlanu. Samo
je treba prinijeti sebi, a potom s drugim podijeliti. I evo ti
Lijepe naše domovine i Hortus Croatiae, gotovo djevičanske.
Čedne. Poželjne. I čovječne. A započesmo s poštenjem i jabučnim
sokom, pak tako i završavamo. Pozivom u brege.
Vidjeti, zavoljeti i ostati ovdje. Kao što napisa Petar
Preradović, ’….ostanite tu, sunce tuđeg neba neće vam
sjeti (vas ogrijati)…’. A ono je prvog jesenjeg dana u našoj
turističkoj mezimici i ljepotici uistino grijalo. Onako, čvrsto,
Hrvatski i ljubljeno! Tako da čovjek na trenutak zaboravi zlatnu
žuticu, ambroziju i druga svjetska zla koja su se ovdje
ukorijenila i koje će jednog dana vrijedni međimurski Hrvati
odagnati s ovih prostora.
