Vjeruje se da malik krade i skriva stoku te je vraća nakon nekoliko dana, ali stoka više ne može davati mlijeka. Grize i tuče ljude, čini djecu bolesnom, šteti dječjim pelenama pa djeca plaču...
U studenom u kina dolazi nastavak filma ‘Čudesne zvijeri i gdje
ih naći’, nazvan ‘Grindelwaldova zlodjela’. Prvi film snimljen
prema knjizi britanske spisateljice J. K.
Rowling, autorice serijala o Harryju Potteru, zaradio je
više od 800 milijuna dolara i pratio je avanture čarobnjaka
Newta Scamandera koji se susreće s mnoštvom
čarobnih stvorenja.
I Hrvatska ima svoje predstavnike koji bi lako mogli ući u neki
od nastavaka ‘Čudesnih zvijeri…’. Jedan od njih je nadnaravno
biće mòra, koje se, kako piše dr. sc. Luka Šešo,
kod Južnih Slavena naziva i mura, zmora, morina, morica, morava,
a kod Istočnih Slavena kikimora. To je ‘noćno
žensko biće koje, pretvoreno u razne oblike, dolazi moriti
čovjeka, odnosno smetati mu u snu’.
Nadalje, u Istri i hrvatskom priobalju spominje
se malik ili macić koji se najčešće opisuje kao
malo dijete s crvenom kapicom na glavi.
– Vjeruje se da malik krade i skriva stoku te je vraća nakon
nekoliko dana, ali stoka više ne može davati mlijeka. Grize i
tuče ljude, čini djecu bolesnom, šteti dječjim pelenama pa djeca
plaču. Preko noći ruši kuće u gradnji, trči i pleše oko kuće i ne
da ljudima spavati. Međutim, ljudi ga ne smatraju velikom
štetočinom, nego često ističu kako im je baš malik, pretvoren u
neku životinju, pomogao na putu kući – navodi dr.
Šešo.
Orko ili lorko je duh ‘proklet od Boga koji se
javlja kao viloviti konj te se može pretvoriti i u druge
životinje poput psa, kozlića, miša, ovce’. Prema predaji, leže se
iz kokošjeg izmeta koji sedam godina nije prekopan.
U međimurskom gradu Prelogu generacijama se
prenosi priča o strašnom pesjaneku, dravskom
čudovištu s jednim okom na sredini čela. Franjo
Žeželj Mustak opisuje ga ovako: ‘Žoto lice kak dve
polovice zrele tikve, na glavi lasi zeleni kako mehenj, prsti
dogi kak vrbovo protje, stopala žablja, duž hrpta peraja s
kratkim gušterovim repom, prsa kak konjska griva, veljko črevo,
med nogami zlo kak općinskom biko. Dok z vode dojdejo vun,
zarožđiju kaj s hiži črepi curiju. Kradejo deco, zagotiju i
deneju prvčit na melinski lanec. Kradejo i dekle i mlade snehe
štere se na večer tepejo.’ Pesjanek je nezaobilazan lik na
festivalu LegenDra, posvećenom mitskim bićima
vezanima uz rijeku Dravu.
– Festival organiziramo jer volimo mitska bića i strašne priče.
Kao male su nas plašili s pesjanekom. Uz vatru uz rijeku Dravu
slušali smo kako je nekad bilo i koliko ta rijeka ljudima znači.
Radimo ovo jer su događaji i priče prerasli u legende, a legende
u mitove koji su nepravedno zaboravljeni i zapostavljeni – kaže
ravnateljica knjižnice u Prelogu Maja Lesinger.
O pesjaneku piše i etnologinja Lidija Bajuk,
koja je obradila i neka druga mitska bića poput međimurske dekle,
vodenjaka, sojenice/sođenice, kače, grabancijaša črnog dijaka,
žene v belom i posvečara.
Vid Balog u knjizi ‘Hrvatska bajoslovlja’ u
izdanju AGM-a piše o šumskim duhovima pesoglavcima, ‘čovekima s
cuckovim glavama’. Legende o njima raširene su diljem Hrvatske,
pogotovo na sjeverozapadu. Pesoglavci su imali jedno oko posred
čela i, prema predaji, voljeli su gristi ženske grudi.
Balog opisuje i bajkače, zoomorfna bića visoka
30 do 40 centimetara, obrasla u smeđu i tamnosivu dlaku, raznih
oblika ušiju i nogu. Žive na nahižu (tavanu). U dimnjacima pak,
napominje, živi Runješ, velik, crn i dlakav
čovjek.
Djecu u varaždinskom kraju plašilo se s Vohom,
duhom koji se pojavljuje u sumrak i njuši djecu koja se na
vrijeme ne vrate kući nakon igre. Voha je, opisuje Balog,
blještav i sjajan, ali sablasan. Ne napada čovjeka, već ga plaši
samom svojom pojavom.
– Za prvog sumraka dolazi Voha koji se mota oko kuća tražeći
dječicu da ukrade njihove mirise; i to onu djecu koja su se na
ulici zaigrala do kraja dana i zaboravila se vratiti u svoj dom,
kako je i red – piše Balog.
U Čakovcu turistima vole pričati o Pozoju, zmaju
koji spava ispod središta grada. Ima jednu glavu sa 67 zuba koja
se nalazi ispod crkve sv. Nikole, a rep mu je negdje ispod starog
grada Zrinskih, par stotina metara dalje.
Kečizube su bića slična čupavoj, dlakavoj
loptici, s velikim zubima i očima, a žive po šumama.
Šarkanji nastaju od soma ili zmije, lete i
rigaju vatru poput zmajeva.
Na zgradama se mogu vidjeti grifoni, čuvari
ulaska u zemaljski raj, zvijeri s tijelom i glavom orla.
‘Celebrity’ među mitološkim bićima svakako je legendarna
babaroga, starica u crnom.
Inače, u dvoru Veliki tabor 15. rujna održat će se festival
LegendFest, čija će središnja tema ove godine
biti coprnice. Festival organizira zagrebačka udruga Val
kulture uz potporu Krapinsko-zagorske županije, Turističke
zajednice, Muzeja Hrvatskog zagorja i Općine Desinić. Na tom se
festivalu govori i o ostalim mitološkim bićima poput krsnika,
zmajeva, malika, vila, vampira, vukodlaka, divova…