U Ulici Rade Končara u Donjem Vidovcu, nažalost skriven od pogleda, stoji cvijećem urešeni 'grunt' obitelji Cenko, Đurđice i Željka. Potonji joj je veliki pomagač, dok su djeci njihovo dvorište i povrtnjak samo lijepi, šali se Đurđica
Ljiljani, begonije, hortenzije, muškatli, vinke, katruže,
šipki, lavanda, hoste, trajnice… dio je cvijeća
koji ovih proljetno-ljetnih mjeseci resi dvorište i povrtnjak
donjovidovske obitelji Cenko. Glavni ‘krivac’ za to je
48-godišnja domaćica Đurđica koja kaže da
su to cvjetovi kojima za sigurno zna imena, a ostale nije željela
imenovati kako ne bi kojemu dala krivo ili neko drugo ime.
Kaže kako to nije niti važno. Važno je što ona živi za to
cvijeće i kako će zgodno reći -cvijeće živi za nju.
– Ono osjeća moju blizinu, moje oči, čuje moje
tepanje pa mi vraća svu ljepotu u najljepšem mogućem
sjaju – pričala nam je u zanosu Đurđica, dodajući kako je
kroz period potreban za njihovu ‘njegu’ više uz cvijeće nego u
kući i nije joj žao.
A kako bi i bilo kada je ljubav prema cvijeću u nju usađena
od malih nogu kada je voljela čeprkati po vrtu zajedno s
mamom.
– I dok mi je kao djevojčici to bila igra sada mi je izvor
snage – kaže i dodaje kako ne smije u svoj toj čaroliji zasluge
prepisati i suprugu Željku jer ima dana kada, uz
poslovne obveze, sve ne stigne.
– I nije nam teško dok je našoj djeci to samo lijepo – kaže
u šali i veli da joj je narodna poslovica ‘Ako želiš biti
sretan cijeli život, zasadi vrt’. I ona ga je zasadila. Priča je
nastala prije mjesec dana. Đurđica nije s njome željela u javnost
pa su neki ljepotani i ljepotice već dali svoje.
Ipak, na našu zamolbu, a da ne ispadne samohvala, Đurđica
je pristala za objavu pričice.