Obitelj Kordiš iz Bukovca godinama trpi očitu nepravdu

Nemarni i jalni susjedi ogradili ih trnjem i 'dračom'

– Želimo samo imati čisti okoliš kao što je to bilo ranije i ništa drugo. Susjedi s jedne i druge strane zbog jala i nemarnosti zapustili su nekada uređeni voćnjak, te se u grmlju, trnju i draču množi gamad, nema strujanja zraka, pak nam obolijevaju i goveda, a nekoliko nam ih je uginulo, kaže Marija Kordiš iz Bukovca, ogorčena zbog takvog ponašanja susjeda, a razočarana u nadležne lokalne i državne službe.

Na samom ulazu u naselje Bukovec iz smjera Selnice nalazi se obiteljsko gospodarstvo Kordiš do kojeg vodi pošljunčani put, a s obje strane okružuje ga zelenilo. Idilično! Ali samo naizgled. Ili iz aviona, ili automobila političara, koji su na žalost ili sreću ovdje rijetkost.

Zelenilo je zapravo trnje, kupinje, nisko raslinje, i tu i tamo nekakvo stablo, grmlje i drač svih vrsti i visina, koje godinama nitko ne čisti. Katastar prebacuje odgovornost na Geodetski zavod Split, koji je ovdje obavljao mjerenja, inspektor na katastar i sve tako u krug nekoliko godina. Prije par dana je najmlađi Kordiš, sin Ivica izmalčirao dio susjedovih površina, za što je i zaradio prekršajnu prijavu od strane policije.

Ovaj čin, za koji Kordišovi ne okrivljuju policiju, koja je došla (izašla) po prijavi jednog od susjeda, natjerao je obitelj da pozove novinare i kaže im svoju istinu, istinu koju nadležne službe ignoriraju, a očito je kako su u pravu, jer uistinu okruženje njihovog grunta je očajno.

– Moj sin Ivica je pomulčao dio u grmlje i drač zarasle parcele, koja je nekada bila zasađena voćkama i kosila se redovito. Ovo sin, kao i nas dvoje (roditelji) nije mogao trpjeti, platit će kaznu, ali se zarekao kako će i ostali dio počistiti, pa koliko kazni platio, jer ovo je više nepodnošljivo, u dahu nam je rekla Marija, a potom nastavila.

Niti komunalni, niti inspektori, niti katastar nisu problem riješili

– Nekoliko godina imamo problem s obiteljima Bistrović i Cofek koji nam se inate i zavidni su nam jer za razliku od njih, još uvijek imamo stado krava, a oni više nemaju, premda smo i mi s nedavnih četrdeset-pedeset krava spali na svega nekoliko. A jedan od razloga je ovo šikarje koje je prepuno gamadi koja dolazi u štale i svinjce, a nema niti strujanja zraka, pak nam je uginulo nekoliko krava. Godinama se navlačimo s katastrom i inspekcijama i komunalnim redarom.

Zašto s katastrom? Zato što još uvijek nije jasno čije su parcele, a Bistrovići i Cofeki na njih polažu pravo. Vlasnica je nekakva Marija Novak iz Murskog Središća, a kako su ovi to zaposjeli ne znamo. Stoga smo išli na katastar i shvatili na kraju kako ne postoji volja da se to riješi. Je li sve njih, kao i komunalnog redara Dragutina Belšea, koji je u početku dolazio i ispisivao im globe, a potom odustao, netko potkupio ostaje nam kao sumnja nad pravdom i pravicom, govorila je Marija, pokazujući nam hrpu spisova, među kojim je i najnoviji iz Državne geodetske uprave – Središnji ured u Zagrebu, kojim uprava nalaže svojoj ispostavi u Čakovcu da ureduje po ovom predmetu, što pokazuje kako su Kordiševi u pravu kada se pozivaju na ovu ustanovu i kastar.

– Uzeli smo odvjetnike i nastavljamo borbu jer očito je kako je posrijedi nezakonito postupanje ili nemar nadležnih da ovo riješe, jer svi koji su do sada uredovali problem nisu riješili, a mogli su i trebali. Napominjem, kako smo pokušali sa susjedima dogovorom riješiti problem, ali oni iskazuju bahatost i nakanu da nam nanose štete. Vidimo, kako se od strane države stalno gov ori neka mladi ostanu doma, naš Ivica želi nastaviti i ojačati gospodarstvo i farmu krava, koza i svinja, a ne može jer mu susjedi, a i država to onemogućuju. Jedino nas načelnik Općine Selnica Ervin Vičević razumije i želi pomoći, međutim to nije u njegovoj mogućnosti, no njegova verbalna podrška nam puno znači.

Mi uistinu te parcele ne trebamo, premda smo spremni ih zamijeniti svojima, ali želimo da one budu čiste, kao pred nekoliko godina. Želimo da se vode u katastru kao sadovnjak (voćnjak), a ne šuma jer to nije nikada šuma bila, a ako bi trebao biti, onda mora biti uredna, a ne kao sada i još ograđena ‘hrđovom’ bodljikavom žicom, izgovorila nam je Marija, a njene riječi potvrdio i suprug Augustin, koji kaže kako je već snagu izgubio boreći se s nepravdom i jalom, te samo žalosno može gledati u štale u kojima je nekada bilo puno krava, koje sada zbog neuređenog okoliša ne mogu kvalitetno disati, jesti niti se razmnožavati.

Kordiši, puno nade plažu u odvjetnike i novi nalog zavoda iz Zagreba da se ovo riješi, kao i novinare koji su ih pohodili, a mi ne pitajući susjede, jer smo mišljenja kako bi u uzavrelom slučaju samo dolijevali ulje na vatru, ustvrđujemo kako je ovo još jedna deprimirajuća priča iz Hrvatske. Iz koje i zbog ovakvih stvari vrijedni, a poniženi ljudi masovno odlaze.