Hotelijersko-turistički tehničar, tehničar za računalstvo, medicinska sestra opće njege, elektrotehničar, kuhar, fizioterapeutski tehničar, tehničar za mehatroniku... među najatraktivnijim su zanimanjima današnjih petnaestogodišnjaka, koja traže naši, ali i inozemni poslodavci
Do svršenih su ovogodišnjih osnovnoškolaca i njihovih roditelja
ove godine doprli vapaji hotelijera i ugostitelja, uprava
zdravstvenih ustanova i informatičkih tvrtki o kroničnom
nedostatku radne snage u tim sektorima, ali do prosvjetnih
vlasti, čini se, ipak još ne, piše Vecernji.hr.
Naime, za hotelijersko-turističkog tehničara, primjerice, ovog se
ljeta u Hrvatskoj željelo upisati 6029 petnaestogodišnjaka, ali
mjesta je bilo za samo njih 1390, za kuhara su htjela ići 3823
učenika, mjesta je bilo samo za 1240, upisano je 1007 medicinskih
sestara opće njege, a interesa je bilo za 5283.
Štoviše, sve hrvatske srednje škole u kojima se obrazuju budući
hotelijersko-turistički tehničari, medicinske struke,
fizioterapeutski tehničari, tehničari za mehatroniku, računalni
tehničari, popunjene su već u prvom upisnom roku, a interes
učenika bio je i šest puta veći od broja upisnih mjesta. Trend se
preokrenuo. Gimnazije su i ekonomske škole i dalje hit, ali
popularne su postale i brojne strukovne škole. Mlađe generacije u
njima više ne vide “liniju manjeg otpora” i “lakši sadržaj koji
treba naučiti”, nego priliku da si stjecanjem strukovne
kvalifikacije brže i kvalitetnije osiguraju budućnost. Još im
obećavaju i pristojnije plaće… Ali, upisne su kvote ostale iste
kao i prošlih godina!
Zahvaljujući tom velikom interesu nove generacije srednjoškolaca
podignuti su i upisni pragovi. Strukovne škole ove su godine,
nakon višegodišnje “muke”, imale priliku u kvoti raspoloživih
mjesta birati učenike s boljim ocjenama i razvijenijim navikama
učenja, što će pridonijeti podizanju kvalitete strukovnih škola.
Ovojesenska generacija učenika strukovnih škola, jasno je, sudeći
prema upisnim statistikama, poručila: žele se, osim za već
navedena zanimanja, školovati i za kuhare, arhitektonske
tehničare, CNC operatere, prodavače, ali i konobare, toliko da se
za ta zanimanja prijavilo i šest puta više 15-godišnjaka nego što
je mjesta u hrvatskim školama. Sve odreda zanimanja za kojima
vape hrvatski poslodavci u svim hrvatskim županijama i u kojima
se kvalitetnim znanjem, ali i praksom, odmah nakon završetka
školovanja može zaraditi i do desetak tisuća kuna mjesečno.
Educirani kadar koji će tijekom trogodišnjeg ili četverogodišnjeg
školovanja odraditi praktičan rad, svladati osnove i nakon
završetka školovanja biti sposoban uskočiti na tržište rada bez
velikog ili barem značajnog zastoja u prilagodbi na rad, san je
kako većih tako i manjih tvrtki koje posluju u Hrvatskoj.
Ekonomisti za burzu
Poslodavci, naime, već godinama pritišću obrazovni sustav i
upozoravaju da je premali interes za strukovna zanimanja, ali i
na znatno goru situaciju koja dotiče strukovne učenike. Svi oni
nakon završetka obrazovanja, a prelaskom na tržište rada, zajedno
s poslodavcima moraju uložiti dodatne tri ili četiri godine kako
bi posve svladali zanat ili zanimanje za koje su se jednako
toliko školovali. Dualni obrazovni model za strukovnjake, koji u
obrazovni sustav uključuje poslodavce, rješenje je problema, no
taj model obrazovanja u kojem poslodavci, a ne škole, određuju
potrebu za radnom snagom, u Hrvatskoj zastaje samo na najavama
ili kozmetičkim promjenama. Promocijske aktivnosti, nerijetko
među provoditeljima obrazovnih politika, odlaze toliko daleko da
se ovogodišnji trend većeg interesa učenika za strukovne škole
pripisuje uspješnom radu Ministarstva obrazovanja prije nego sve
racionalnijoj potrebi i učenika i njihovih roditelja da prate
potrebe tržišta rada i pravilnijim izborom strukovnih škola
skrate vrijeme traženja posla.
– Interes za strukovna zanimanja blago raste prvi put nakon
duljeg vremena, a ohrabruje da i interes za STEM predmete na
maturi raste, što rezultira izborom studija koji daju veću
mogućnost zapošljavanja. Uz tu činjenicu, u razgovorima s
ravnateljima i osnivačima škola koje su imenovane centrima
kompetentnosti za pojedina područja doznajemo da je njihov razvoj
i promjene koje donose u lokalnu zajednicu posebno zanimljiv
roditeljima i učenicima. Sve to ohrabruje jer na toj reformi
Ministarstvo znanosti i obrazovanja radi tek godinu dana, a
pomaci su već vidljivi – kazala je za Večernji list
Blaženka Divjak, ministrica obrazovanja. Ipak,
teško da je popularnost strukovnih škola rezultat rada
Ministarstva obrazovanja, prije će biti da je tome pridonio vapaj
poslodavaca koji žude za educiranom radnom snagom. Potkrepljuje
to i statistika Zavoda za zapošljavanje stavljajući u usporedbu
slobodna radna mjesta i interese srednjoškolaca. Naime, u
turizmu, u kojem trenutačno čak i uvozimo radnu snagu, kao
području svog budućeg rada šansu vide ne samo dubrovački,
istarski, primorsko-goranski i šibensko-kninski učenici, već i
učenici Osječko-baranjske, Virovitičko-podravske,
Požeško-slavonske i Krapinsko-zagorske županije u kojima su te
škole učenicima ove upisne godine bile prioritet.
Zdravstvene škole, pak, hit su među budućim srednjoškolcima
Bjelovarsko-bilogorske, Brodsko-posavske, Istarske, Karlovačke,
Koprivničko-križevačke, Osječko-baranjske i Požeško-slavonske
županije, odakle su stizali apeli za zapošljavanje medicinskih
struka. CNC operateri traženi su i na domaćem i na europskom
tržištu rada, a za to su se zanimanje, među pet strukovnih škola,
opredijelili i mnogi srednjoškolci Čakovca. No, ove je godine u
taj trogodišnji smjer upisano 20 učenika, kolika je i upisna
kvota Tehničke škole u Čakovcu. Primjer je to koji ocrtava
ključni problem obrazovnog sustava strukovnih škola – naime,
bez obzira na zahtjeve tržišta, škole rijetko povećavaju upisne
kvote. Štoviše, upisni propisi koji su na snazi jasno kažu – ako
se za određeno zanimanje ne može popuniti razred u kvoti koja je
propisana, školi je najjednostavnije taj smjer ukinuti. Tako se
od ove jeseni u Hrvatskoj neće školovati armirači,
krovopokrivači, mljekari i mlinari. Za ta zanimanja interesa nema
već tri godine.
S druge strane, ekonomske škole, unatoč velikom broju
nezaposlenih ekonomista na burzi, nisu reducirale upisne kvote i
smanjile mogućnost za upis onih zanimanja kojima je zemlja
pretrpana. Dapače, promatrajući zanimanje učenika za strukovne
škole, sudeći prema prioritetima koje su poredali na upisu,
zagrebačkim srednjoškolcima, kad su u pitanju strukovne škole, I.
ekonomska škola i dalje je visoko na listi. Jednako je i u
Zagrebačkoj županiji – ekonomske škole prioritet su i
velikogoričkim i samoborskim učenicima koji su se dobrim ocjenama
morali izboriti za upis.
Poslodavci opet izostavljeni
Na pitanja zašto se kvote ne reduciraju, zašto, kao u većini
europskih država, školovanje strukovnjaka nije vezano uz
poslodavca, jasnog odgovora i dalje nema. Samo obećanje iz
Ministarstva obrazovanja i roditeljima i učenicima da će i
Hrvatska pribjeći takvom modelu koji od starta školuje učenika
tako da u prvoj godini svog školovanja pola školske godine
provodi radeći kod poslodavca. Obećavaju te promjene u
Ministarstvu obrazovanja već od ove školske godine hvatajući se
za činjenicu da napokon imaju popis škola koje su pristale biti
centri kompetencija. No, ono što ne kažu jest to da se ni jedan
centar kompetencija još nije povezao s poslodavcima sektora koji
će učenici izučavati, niti su u Ministarstvu obrazovanja
definirali kako će se birati mentori koji će raditi s učenicima.
To su prepustili profesorima strukovnih škola, ostavljajući tako
ponovno poslodavce i stvarne potrebe tržišta rada izvan tog
modernog naziva centra kompetencija.
Centri će dobiti novu opremu, onakvu kakvu koriste brojne tvrtke
različitih strukovnih sektora, ali i profesore koji su do sada s
učenicima radili na starim i zastarjelim strojevima ili priborom
koji se u proizvodnji odavno ne koristi. Puno toj promjeni koju
prezentiraju u Ministarstvu obrazovanja neće značiti ni činjenica
da strukovne škole koje jesenas ulaze u eksperimentalni program
mijenjaju samo opće obrazovne predmete, a strukovni im sadržaji
ostaju po starim programima. U korist Ministarstva neće
prevagnuti ni činjenica da ovogodišnji učenici strukovnih škola
koje su u eksperimentalnoj primjeni dobivaju besplatne udžbenike
za sve predmete. Prevagnut će isključivo potreba praćenja tržišta
rada koju su nikad izraženije nametnuli ovogodišnji srednjoškolci
i njihovi roditelji grabeći ionako male upisne kvote za
najtraženija zanimanja. Ono što posebno treba zabrinuti
provoditelje obrazovnih promjena jest i činjenica da su
ovogodišnji strukovnjaci birali zanimanja koja su tražena i na
europskom tržištu rada. Stoga ne čudi ni činjenica da se
primjerice u Koprivnici za 22 mjesta, koliko ih ima za smjer
farmaceutskog tehničara, borio čak 201 učenik, u Slavonskom Brodu
za 20 mjesta na smjeru fizioterapeutskog tehničara natjecalo se
180 učenika. Taj je smjer bio zanimljiv i šibenskim
srednjoškolcima – za 24 mjesta prijavila su se 174 učenika. Velik
interes vladao je i za zrakoplovnog prometnika – 229 kandidata
natjecalo se za 28 mjesta.
U prilog tezi da nove generacije nameću trend dobrog promišljanja
svoje budućnosti pred talentima i interesima svjedoči i lista
hrvatskih srednjih škola koje su dobile najmanje prijava. To su
odreda umjetničke škole i one koje obuhvaćaju sektor
poljoprivrede, prehrane, veterine i mehanike. Tako će se
primjerice u Otočcu na jesen školovati samo tri automehaničara, u
Čakovcu tri pomoćna vrtlara, u Slavonskom Brodu tri pomoćna
limara, u Bjelovaru samo dva pomoćna bravara. Karlovac će u
ovogodišnjoj generaciji imati samo jednog pomoćnog polagača
keramičkih pločica, Koprivnica dva pomoćna cvjećara, a u Gospiću
nema ni jednog učenika koji se želio školovati za
vodoinstalatera. I pekar je zanimanje koje više nikome nije
atraktivno – u Vinkovcima će se školovati samo jedan novi pomoćni
pekar, jedan u Varaždinu, jedan u Sisku, jedan u Požegi. Krojač i
glazbenik zanimanja su koja, prate li se potrebe tržišta rada,
ali i interes učenika, također nestaju.
Evidentno je, Hrvatska će ta stara zanimanja morati zamijeniti
novim zanimanjima i tako ponuditi tržištu kadrove koji će pratiti
tijek, kako to ministrica kaže, treće industrijske revolucije.
Sve do tada, i prilike da se strukovne škole mijenjaju onako kako
se mijenja tehnologija, roditelji i učenici morat će sami
kalkulirati koje zanimanje i koju školu treba upisati. Pomažu u
toj odluci i mjesečna izvješća Zavoda za zapošljavanje, no njih,
čini se, u Ministarstvu nitko ne prati. Zauzeti su reformom
obrazovnog sustava koja nikako da počne!
U istočnoj Slavoniji najpopularniji fizioterapeuti U
Vukovarsko-srijemskoj županiji, jednoj od učenicima
najopustošenijih hrvatskih županija, među pet srednjih škola za
koje je najveće zanimanje ove su godine ekonomska i zdravstvena.
Primjerice, za fizioterapeutskog tehničara željelo se školovati
269 svršenih osnovaca, no taj su program mogla upisati samo 84
učenika. Četrdeset osam je, pak, mjesta bilo u medicinskoj školi
za koju se prijavilo 260 kandidata. U toj će se županiji od
jeseni školovati i 93 ekonomista, iako su to zanimanje željela
upisati 324 petnaestogodišnjaka. Zadarski su, pak, novi
srednjoškolci, baš kao i zagrebački, najviše birali gimnazije.
Među pet škola za koje je najviše zainteresiranih učenika samo je
jedna strukovna škola – ona koja školuje
ekonomiste, piše Vecernji.hr.
