41-godišnji Siniša Lovrić iz Donjeg Vidovca, brijač po struci, je svakodnevno od 1997. do 2001. godine odlazio u Kotoribu u iznajmljeni brijački salon gdje su Kotoripčani čekali na red ne bi li njihova frizura došla pod ruke vrsnog majstora
Bio je omiljen među tamošnjim ‘mušterijama’.
– U obližnjoj ‘krčmi’ sam imao unaprijed plaćene ‘pijače’, toliko da bi je pio i danas da se nije promijenio vlasnik – kaže. 2001. godine shvatio je da se od tog zanata ne može živjeti jer je došla familija, supruga Mihaela Zlatar, nedugo potom kći Sandra. Rješenje je bio odlazak preko granice u Njemačku gdje je struci okrenuo leđa.
– Ošišam i danas prijatelje dok nađem vremena i to vrlo rado jer jednom brijač, zauvijek brijač – dodaje. U međuvremenu je još dva puta postao otac, danas 9-godišnje Leone i 6-godišnjeg Gabriela. Sretno s obitelji živi u Freilassingu, no živi za početak kolovoza kada svi s posebnom radošću hrle prema Lijepoj našoj, najprije prema svojim najdražima, a potom i na neizostavni Jadran.
Siniša kaže kako je kolovoz posebno zanimljiv u Donjem Vidovcu jer se ovdje održava jedinstvena manifestacija Lov na zlatarski prsten, a čiji je sudionik od samog početka, već osmu godinu.
– Sve podređujemo tome. Tada iz Ljubljane dolazi njegova sestra Đurđica sa suprugom Brankom Njarijem. Branko i on postaju sastavnica posade u lovu na prsten.
– Rezultati su nam u drugom planu, potenciramo druženje s prijateljima i znancima, a tako godine lakše i brže prolaze – ističe naš sugovornik. Razmišlja li o povratku? Diplomatski će reći, kako gotovo i svaki s onog kraja granice, da za sada neka ostane tako, dobro je…
Ovako ćemo Sinišu i njegove ponovno sresti dogodine. On
uvijek isti, iskren, nasmijan, spreman pružiti ruku svakome. U
tom stisku i pogledu nazire se toplina, danas sve rjeđe
prisutna kod ljudi. Siniša, doviđenja dogodine, doviđenja do
devetog ‘lova’. Potrudili smo se na nekima od
fotografija pronaći njega i Branka…
