Jutros, na Porcijunkolovo Ivan nas je pozvao da doživimo emociju kakvu samo priroda može pružiti. Neopisivo lijepi, božanstveni, tajanstveni cvijetovi upravo su počeli sklapati svoje latice i umirati
Prelazak s 1. na 2. kolovoza, sinoć i jutros, čekao
je Ivan Trstenjak u Peklenici u svojem
dvorištu, a u društvu s jednim bajkovitim cvijetom. A jutros, na
Porcijunkolovo pozvao nas je da doživimo emociju kakvu samo
priroda može pružiti. Neopisivo lijepi, božanstveni, tajanstveni
cvijetovi upravo su počeli sklapati svoje latice i
umirati.
– Ovo mi zovemo kaktus, a je li nešto drugo ne znam, no šestu
godinu za redom opčinjuje nas svojim cvijetovima. Sjemenku je
supruga donijela iz Njemačke, posadila i do sada je biljka
narasla 2,8 metra (mjereno pred nama) visine. Zanimljivost je
kako su cvijetovi otvoreni tijekom noči i rano ujutro, a onda se
zatvaraju. U tim trenutcima ih pohode leptiri i drugi kukci,
pčele nisam primijetio.
Dakle, žive ili cvjetaju samo jednu noć, te stoga vjerojatno i
sva ta ljepota, božanstvu jednaka, u dahu nam je ispripovijedao
Trstenjak, napomenuvši kako biljku u zimi sklone na određeno
mjesto i kako zbog njezine visine, mjesta za njezin ‘rast pod
krovom’ ima sve manje. Još je na stabljici 7 pupova koji će
procvjetati ove noči, idućeg jutra.
