Ivana Valkaj inženjerstvo zamijenila izradom jedinstvene keramike

Da joj je netko prije dvadeset godina rekao kako će izrađivati unikatne predmete od keramike i biti vrlo uspješna u tome, Ivana Valkaj ne bi mu vjerovala

Ivana Valkaj, inženjerka agronomije iz Železne Gore u planu je imala sasvim drugačiji životni put, no danas zna da radi baš ono što najviše voli. Predmeti proizašli iz keramičke radionice Keramos Valkaj oduševljavaju sve u Međimurju, pa i šire, a između ostalog mogu se naći i u suvenirnici Muzeja Međimurja, ali i na aktualnom Porcijunkulovu.

Od prvih koraka u zelenilu do odluka o promjeni

Kako je Ivana odrastala na selu okružena prirodom, odabrala je i zanimanje u skladu s ljubavi prema životinjama i prirodnim prostranstvima. Tako je nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja upisala studij agronomije na Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta u Osijeku. 

Osim što je predano izvršavala svoje obaveze, priznaje da je itekako uživala i u slavonskim jelima koja joj nedostaju u Međimurju. Ipak, nakon stjecanja diplome odlučila se vratiti u svoj rodni kraj te je počela raditi u Agromeđimurju, prvo kao pripravnica, a potom kao poslovođa farme nekoliko godina.

Iako je imala vrlo siguran posao i naizgled idealan život, shvatila je da želi nešto više. Shvatila je da ne želi provoditi svoje vrijeme u nečemu što je ne ispunjava.

– Nisam više vidjela mogućnost daljnjeg napredovanja u struci. Kolotečina sigurnog posla, djeca, kredit i slično učine te pasivnom dok se jednog dana nisam probudila i rekla: Želim mijenjati stvari na bolje, hoću više! Još kao studentica prodavala sam keramički nakit u studentskim krugovima ne bih li zaradila kakav dodatni prihod. To pozitivno iskustvo ohrabrilo me na takav iskorak. Također u promjeni mentalnog sklopa pomogla mi je knjiga “Bogati otac, Siromašni otac”, autora Roberta Kiyosakia koju bih preporučila svakome u kome čuči poduzetnički duh – govori nam Ivana.

Otvorila atelje keramike

Prepoznavši u svojem nekadašnjem hobiju ono što zaista želi raditi i imavši podršku supruga, u potpunosti je zaokrenula karijeru. Tako je postala vlasnica keramičkog ateljea u kojem danas izrađuje uporabne predmete, nakit, suvenire, ali i povijesne replike u suradnji sa svekrvom Jelenom Valkaj.

Naime, njezin je keramički atelje izradio i suvenire koji se mogu naći u ponudi suvenirnice Muzeja Međimurja, a koji su replika predmeta iz stalnog muzejskog postava ili fundusa Muzeja, pažljivo odabrani iz kulturno-povijesnih, arheoloških, etnografskih i povijesnih zbirki, a taj je zahtjevni poduhvat predvodila upravo Ivanina svekrva, inače vrsna umjetnica.

Inspiraciju za izradu jedinstvenih predmeta Ivana pronalazi i u međimurskim legendama, pa se tako u njezinoj radionici može pronaći i međimurski pozoj. Naime, kako sama živi u spomenutoj Železnoj Gori, nadomak Štrigove, poznata joj je legenda o pozoju (zmaju), koji se nalazi ispod crkve Svetog Jeronima, dok je njegov rep u nizini, kod crkve Svete Marije Magdalene.

Međutim, počeci pokretanja vlastitog posla nisu bili jednostavni, a poneki izazovi i danas su dio njezine svakodnevice.

– S državnom birokracijom, njenom logikom te parafiskalnim nametima još se i dan-danas nisam pomirila. Kontinuirano učenje rada u glini i likovnih zakonitosti za mene su izazov koji nadvladavam svakim danom, što ne bi bilo moguće bez moje mentorice Jelene Valkaj, koja prenosi svoje znanje na mene – govori nam Ivana.

Oživljavanje predmeta iz mašte s planovima za budućnost

Njezina predanost itekako je vidljiva u svakome izrađenom predmetu, a to prepoznaju i klijenti koji uđu u atelje ove inženjerke.

–  Svatko tko uđe u našu radionicu oduševi se onime što radimo. Prilagođavamo se željama kupaca u koje unosimo likovnost te u kratkom vremenu one postaju stvarnost. Interesi su  različiti, no reakcija je uvijek pozitivna – ističe Ivana.

Sve joj to daje dodatnu energiju i motivaciju za ustrajanje u poslu.

–  Kreativnost posla, neiscrpnost keramičkog stvaranja te uspješno privođenje poslovne godine kraju daju mi potvrdu da idem u pravom smjeru. Zato i dalje želim usavršavati se u radu, otvarati nova tržišta te obrt razvijati kao obiteljski posao u kojem bi svoje mjesto pod suncem mogli pronaći naši sinovi – zaključuje Ivana Valkaj.