Danica je rijetko kada u žarištu zbivanja i zanimanja, ali sve Štamparovo, njeno je i svi oni to znaju
Neka nam vinogradi, grožđe, vino, Marija Magdalena, Mađerka,
Terbotz, Sveti Jeronim i sve druge ljepote ne zamjere, ali preko
svake mjere od svih vas ljepše su Daničine muškatere.
A Danica Štampar dio je svih
spomenutih vrijednosti, jer žena i majka je cijenjenih i
poštivanih vinara Bojana i Davida Štampara,
a bez njih štrigovski kraj ne bi bio isti. Ne bi bio najpoznatiji
u Hrvatskoj, Europi i svijetu.
Danica je rijetko kada u žarištu zbivanja i zanimanja, ali sve Štamparovo, njeno je i svi oni to znaju. I sada Danica istupa naprijed, ali bez kupice i vina, bez vrča i tiblice tih uzvišenih simbola ovoga krja svetoa i presvjetloga. Veličanstveno i bajkovito. Sve ovo daju il i pruža ju joj njezine crvene muškatere, sve kao jedna, svaka lijepa i pozornosti vrijedna.
– Uistinu ponosna sam na njih, volim ih, a one mi to vraćaju
svojom snagom i ljepotom. Uzgojila sam ih sama, jednu, pa od nje
drugu, treću i četvrtu i tako njih četrdesetak. Volim ih kao
djecu svoju, srcu ih privijam, a oči napajam svakog trenutka kada
to mogu i nema mjere niti ocjene za njih. One su božanstvo. A
božanstvo sadrži i ljepotu, i ljubav i radost i snivanje. Dobro
jutro lijepe moje, govorim im ujutro! Kako ste, pitam ih u
podne?
Laku noć, kažem im kasno navečer kada umorna od posla idem leči.
A one su uvijek tu, gorde i lijepe. Prekrasne, malo je to. Upravo
božanstvene, jer božanstvo sanjamo i želimo. A kada zaslužimo i
imamo. Evo, ja imam to božanstvo pred sobom, na balkonu i na ili
u prozorima, rekla nam je Danica, svijesna kako u našim očima
većeg od vina i gorica nema. Zna koliko cijenimo i poštujemo
‘Oremuša i Magdalenu’, kao i sve ljepote koje ima štrigovski raj
zemaljski. Priznajemo, božanstvene su, a hoćemo li ubuduće prvo
do njih ili podruma, vremenima i sudbini prepuštamo, znajuči kako
su jedino one, muškatere ljubav i radost vina stavile među nas.
Za promišljanje, nama koje nečiji drugi zov čini blagim,
osjećajnim i ‘muškaterastim’.
Piju, ali ne vino, nego zdenčnu ili kišnicu. Ogromna razlika između nas, a zapravo okrijepa za nas prlaznike ovog vremena, koje nam je dalo da vidjesmo i nešto što izmjeriti ne možemo!