O ukusima se, kažu, ne raspravlja. O neukusima, a i toga je bilo izvan travnjaka u Rusiji je poželjno, inače ćemo...
Možemo mi misliti i govoriti što god hoćemo, možemo našim
nogometašima, a i sebi, tepati da smo najbolji, da smo najveći,
ali kada se emocije slegnu oko svjetskog srebra i ugase svjetla
pozornice, sami od sebe ne možemo pobjeći.
Nacionalna euforija zbog i oko osvajanja drugog mjesta na svijetu
u nogoloptanju naše reprezentacije društvenopolitička situacija u
Lijepoj našoj po svoj prilici će ući u već uobičajenu rutinu na
kakvu smo odavno navikli.
Do trona se, naravno, dolazi ustrajnim i mukotrpnim radom, a kako
je ljudska narav varljiva i popustljiva pred laskanjem,
hvalospjevima i blještavilom ostati na tronu i sačuvati
dostojanstvo uspijevaju tek rijetki.
Za uspjeh je izuzetno važno da se pravi čovjek nađe na pravom
mjestu, u pravo vrijeme, pa uz ambiciju, vjeru u sebe i suradnike
i ogroman trud rezultat ne može izostati.
A za pozitivnu energiju građana trebaju se poklopiti i neki
čimbenici koji u konačnici ljude trgnu na pozitivniji odnos prema
radu, prema društvenim kretanjima.
U posljednjih nekoliko dana portali donose, istinabog,
neprovjerene vijesti, odnosno nagađanja o, kako
kažu, “umirovljenju” kardinala
Josipa Bozanića što bi, priznajem, bilo korisno. Poboljšalo bi to
komunikaciju civilnih struktura s onima u hijerarskijskom vrhu
katoličke crkve, a na njegovo mjesto bi navodno trebao doći neki
umjereniji i komunikativniji prelat.
Ako pak do “umirovljenja” Josipa Bozanića i dođe to
samo možemo pozdraviti i zahvaliti papi Franji.
Jer, teologinja gospođa Anna Maria Grunfelder u jednoj svojoj
kolumni na portalu “Autograf” kaže:
“Crkveni rječnik sadrži pojam ‘stado’, vjernički
puk… – svećenici su stoljećima bili jedini obrazovani
sloj. Oni su ostali pri uvjerenju da pred sobom imaju ‘laos’
(što doslovce znači ‘idiot’, ‘neuk čovjek’), ovce koje moraju
voditi kao pastiri” –završen citat.
Koliko u svemu ima istine možda jedino zna Onaj gore koji sve
vidi, sve čuje i o svakome sve zna. O svećenicima
posebno! Jer, ako je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku
(ovdje bi valjalo zastati i zapitati se) kako Onaj gore
zapravo izgleda i prije svega, kako Ga zamišlja svećenstvo, a
kako Ga prezentira puku?!
Nekidan je u službenom posjetu Hrvatskoj boravio predsjednik
Države Izrael Reuven Rivlin.
I gle čuda, naša predsjednica Kolinda Grabar
Kitarović je u njegovoj nazočnosti posjetila Spomen
područje u Jasenovcu gdje se izričito i jasno odredila o temi
Drugog svjetskog rata na obvim
prostorima “…izrazila duboku tugu za sve žrtve
holokausta u Hrvatskoj i žrtve ustaškog
režima…” što ima posebnu političku
težinu.
Dakle, po prvi put smo imali priliku vidjeli predsjednicu Kolindu
Grabar Kitarović da je s nekim u društvu posjetila Spomen
područje Jasenovac i poklonila se žrtvama jednog sramotnog doba
hrvatske povijesti. Ovoga puta je gost bio izraelski
predsjednik Reuven Rivlin što je za svaku pohvalu.
Ako bi gospodin Rivlin ili netko od izraelskih visokih
dužnosnika češće dolazio Hrvatsku i svakiput poželio posjetiti
Spomen područje Jasenovac, možda bi se i kod naših državnih i
crkvenih prvaka stekla navika odavati počast svim nesretnicima
stradalim u ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac.
Uvjerenja sam da nama, u današnjoj Hrvatskoj, od svih političara
svijeta, najviše može pomoći sadašnji papa Franjo.
Jer, da se ne lažemo, njegov utjecaj je ipak najveći i
najsnažniji na sve strukture društva, a ne samo crkvene.