Obiteljski liječnici sami organiziraju svoj način rada
Nedavni prosvjed liječnika primarne zdravstvene zaštite radi
izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti u eter su izbacili i neke
pojmove, poput “uvođenja rada po smjernicama”, koji javnosti nisu
potpuno jasne ni objašnjene. Upravo je rad po smjernicama
izjednačen s “20 minuta po pacijentu” i tumačen je kao ciljana
mjera primarnih liječnika u svrhu bunta i stvaranja gužve. Dalje
o smjernicama ni slova, što i ne čudi jer je izostanak
nacionalnih smjernica hrvatska boljka.
Tako je zapravo i tih “20 minuta po pacijentu” nastalo iz
nekadašnje “plave knjige”, popisa dijagnostičkih terapijskih
postupaka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kojim je
nacionalni osiguravatelj propisao i vrijeme potrebno za neki
postupak. Za prvi pregled pacijenta tako stoji 20 minuta, što ne
znači da će, kako je javnost prihvatila, liječnik pacijenta koji
je došao po uputnicu ili recept htio ne htio “zatočiti” na 20
minuta.
Uostalom, to ne propisuje ni “plava knjiga” kao ni generalne
medicinske smjernice. U praksi, na primarnoj razini zdravstvene
zaštite svaki tim sam strukturira svoje radno vrijeme. Dakle,
raspored rada, primjerice, obiteljskih liječnika nije unificiran
u tom smislu, a ono što liječnici moraju u toj svojoj
organizaciji posla jest poštovati zakon i ugovor s Hrvatskim
zavodom za zdravstveno osiguranje.
Iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje su nam također
odgovorili da timovi sami organiziraju svoj način rada, a
obilazeći zagrebačke domove zdravlja za takozvanog bijelog
štrajka u utorak, jasno je iz samih obavijesti na vratima
liječničkih ordinacija da svatko ima neki svoj “modus”.
Tako, primjerice, kada na jednim vratima pročitamo i zbrojimo sve
što je liječnik napisao svojim pacijentima u danu, njemu za
pacijente u ambulanti (izuzev onih koji ujutro dođu na vađenje
krvi) ostanu četiri sata. Ujutro od sedam do osam prima samo one
koji vade krv, od 10 do pola 11 je na pauzi, od 12 do 13 sati
obavlja telefonske konzultacije, a potom ide u kućne posjete.
Takva je organizacija jedne ordinacije, u drugoj se pak moglo
pročitati da primaju samo naručene pacijente, u trećoj da je
liječnik na godišnjem te informaciju tko je zamjena i da zamjeni
ne dolaze radi uputnica. Upravo je potonja obavijest
protuzakonita, što su nam potvrdili i u Hrvatskom zavodu za
zdravstveno osiguranje, jer pacijent ima jednaka prava i kod
liječnika koji mijenja njegova odabranog liječnika.
Sat vremena telefona
Primarna je zdravstvena zaštita izmjenama spomenutog zakona
iskočila u prvi plan; liječnici su najavljivali razne akcije,
upozoravali na pretrpanost administrativnim poslovima i pisanjem
ispričnica, putnih naloga, doznaka itd. Obično se to sve radi
potkraj radnog vremena jer ordinacije u pravilu primaju pacijente
do 13 sati odnosno do 19 sati u popodnevnoj smjeni. U praksi
susrećemo i puno natpisa da se knjižice pacijenata ipak primaju
samo do 12 ili do 18 sati.
Kako nam objašnjavaju liječnici, Hrvatski zavod za zdravstveno
osiguranje delegirao im je i da u radno vrijeme ostave sat
vremena kada se pacijentima javljaju na telefon. Mnogi su to
vrijeme fiksirali i pacijentima u čekaonici tada također nisu
dostupni. Upravo je ta dostupnost gotovo opjevana o hrvatskom
zdravstvu, a pacijenti se ne čuju.
Činjenica jest, slušajući liječnike, da sve manje imaju vremena
raditi svoj medicinski posao i da se to ne rješava, ali je isto
tako činjenica i da su s druge strane pacijenti kojima je njihov
liječnik sve manje dostupan, bilo to na pet ili 20 minuta.
Obiteljski liječnici sami organiziraju svoj način
rada
– Od 7 do 8 sati: Vađenje
krvi
Jedan obiteljski liječnik prvih sat vremena ujutro prima samo
pacijente kojima vadi krv
– Od 10 do 10.30: Pauza
Nakon vađenja krvi slijede dva sata rada s pacijentima, a zatim
je vrijeme za pauzu od pola sata
– Od 12 do 13 sati: Telefonske
konzultacije
Nakon pauze ponovno se sat i pol primaju pacijenti, zatim je sat
vremena odvojeno za telefonske konzultacije, a potom liječnik ide
u kućne posjete.