Nitko iz Zagreba, a što bi slavljenicima mnogo značilo, nije imao za to vremena, nije imao vremena doći u Međimurje u sredinu s kojom se ponose i reći im što doista zaslužuju
Mladen Kanižaj, zapovjednik Vatrogasne zajednice
Međimurske županije i JVP Grada Čakovca, iskoristio je govornicu
svečane sjednice DVD Donja Dubrava, a povodom proslave njihovog
130. rođendana, kako bi prst kritike uperio u čelništvo Hrvatske
vatrogasne zajednice. Mi ćemo reći s pravom, a zacijelo i oni
čije je ‘interese’ ovdje zastupao, no pljesak nazočnih kao znak
potpore njegovim riječima je nažalost izostao. Umjesto toga, mi
ćemo reći kako Mladen Kanižaj za svoj subotnji, 23. lipnja, govor
u Donjoj Dubravi zaslužuje duboki naklon i poštovanje.
Čestitajući slavljenicima 130. rođendan, odajući priznanje
znanim i neznanim službenicima čovjeka i humanosti, on je
istaknuo ponos što su u Međimurju u dva mjeseca obilježena čak
četiri takva jubileja. Službenike humanosti već 130 godina imaju
redom: Goričan, Kotoriba, Cirkovljan i Donja Dubrava.
Obljetnice su to dužne svakog poštovanja i divljenja, a sadašnje
aktivno članstvo ih je dostojanstveno obilježilo s puno pijeteta
prema onima kojih više nema među njima. Od njih su učili i
naučili kako se čuvaju i brane djela žuljevitih ruku vrijednih
Međimuraca, naučili su kako se pritom spašavaju ljudski životi po
cijenu gubitka vlastitih. U tom smislu je Kanižaj govorio,
istaknuvši pritom zadovoljstvo što se međimurski vatrogasci u
svim segmentima djelatnosti svrstavaju u red vodećih u Lijepoj
Našoj.
Hvale su to vrha piramide ljudi u hrvatskom vatrogastvu, no iz
njegovih riječi dalo se iščitati kako je to više deklarativno.
Dokaz tome je ih njihov (ne)odaziv na svečanosti koje su se
povodom jubileja održavale. Nitko iz Zagreba, a što bi
slavljenicima mnogo značilo, nije imao za to vremena, nije imao
vremena doći u Međimurje u sredinu s kojom se ponose i reći im
što doista zaslužuju.
Kanižaj bi sigurno rekao, no nije, kako bi to drugačije zvučalo
da su to rekli prvi čovjek HVZ Ante Sanader,
načelnik HVZ Željko Popović ili oni koji su im
najbliži. Ovako je u ime pozvanoga Željka
Popovića čestitke izrekao Kanižaj jer ga je za to,
nekoliko sati prije, zamolio spomenuti načelnik. U Kotoribi je to
učinio Mario Medved, dopredsjednik HVZ, čovjek
iz samog vrha hrvatskog vatrogastva.
Kotoripčanima su godile njegove riječi pohvale, njegove čestitke,
ali ruku na srce ‘hvalili smo se sami’. U Goričanu je to bio
Kanižaj, a u Cirkovljanu su o njihovom ‘životu’ slušali oni koji
to davno znaju… Kanižaj je svoje izlaganje, vezano na tu temu,
završio riječima: – Nije to najljepša zahvala za ono što
međimurski vatrogasci ostvaruju.