U nedjelju, 10. lipnja, je u dvorani Pastoralnog centra crkve sv. Antuna Padovanskog u Čakovcu otvorena izložbe poštanskih maraka pod nazivom ‘Sv. Franjo Asiški i ekologija’.
Voditelj je fra Vatroslav Frkin, provincijski arhivar i knjižničar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu. Fra Vatroslav Frkin je govorio o izlošcima te kako je izložbu priredio. Istaknuo da je za njih najzaslužniji fra Časlav Husnjak, svećenik, biolog i gimnazijski profesor, koji se 1935. godine počeo baviti filatelijom te je utemeljio filatelističku zbirku provincije, u čemu je imao pomoć svoje braće franjevaca i brojnih kolekcionara.
Unatrag nekoliko desetljeća o zbirci koja sadrži 200.000 maraka brine se Vatroslav Frkin sa suradnicima, koji je za ovu izložbu odabrao oko tisuću maraka na 32 panoa koji predstavljaju život sv. Franje, te razne prirodne ljepote s biljkama i životinjama. Marke su izdane i u Hrvatskoj, ali ih ima sa svih kontinenata. Izložba će biti otvorena do kraja mjeseca lipnja.
Danas će biti će predstavljanje knjige “Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca”, postulatora kauze i autora mons. dr. sc. Juraja Batelje u Pastoralnom centru župe sv. Antuna Padovanskog s početkom u 20,oo sati. Mons. Batelja kanonik je Prvostolnog Kaptola zagrebačkoga, umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta i postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca.
Knjiga ”Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca” zaokružuje cjelinu o zagrebačkom nadbiskupu bl. Alojziju Stepincu te otkriva istinu tko su bili njegovi progonitelji i kojim su se metodama koristili kako bi uspjeli u svome naumu. Knjiga je martirologij o blaženom Kardinalu te čitatelju pruža uvid u mnoštvo dokumenta koji govore o progonu i mučeničkoj smrti blaženog Kardinala. Pisana je razumljivim i jednostavnim jezikom te je svaka tvrdnja popraćena brojnim znanstvenim bilješkama.
– Smatram da je bl. Alojzije Stepinac zaštitnik i odvjetnik Međimurja. Htio bih samo ponoviti da je bl. Alojzije Stepinac na Euharistijskom kongresu koji je bio u Čakovcu od 23. do 25. kolovoza 1935. godine okupio gotovo 70.000 vjernika. Najviše vjernika koji je jedan čovjek ikada okupio na jednom skupu.
Bilo je to okupljanje naroda oko euharistijskog Isusa na nacionalnoj osnovi sa Stepincem koji je želio kroz euharistiju i dodatne duhovne sadržaje vjerski poučiti narod jer se uočavalo veliko nepoznavanje kršćanskih istina. Smatrao je da su kongresi najbolji lijek protiv vjerničke osrednjosti i malodušnosti te je želio da se njima ojača vjera i onih koji nisu dovoljno jaki. Takva vjernička okupljanja oko euharistije hrabrila su i obnavljala Božji narod, a toj obnovi u Kristu blaženi Alojzije dao je snažan zamah kojim se liječila bezbožna ideologija i materijalistički način života.
Upravo u Čakovcu Stepinac je prvi put pozvao na svoju čistu savjest, jer su se pojavile prijetnje mladih komunista da će izazvati metež i srušiti oltar.
Zadivljuje njegov kontinuitet pozivanja na mirnu savjest: od 1935. u Čakovcu, preko govora na suđenju 3. listopada 1946. do posljednjeg pisma 20. siječnja 1960. godine. Sve pod znakom: ” Moja je savjest čista “, Stepinac, kao rijetko tko, branio čast, samostalnost i hrvatski identitet Međimurja.
Kada je započela mađarizacija Međimurja, Stepinac zamolio Svetu Stolicu da dio Nadbiskupije koji je okupiran, ne bude odcijepljen i ne pripadne Mađarskoj, a zatim je u pismu upozorio hrvatske svećenike u Međimurju da se strogo drže crkvenog djelokruga kako ne bi dali povoda uredovanju mađarskih civilnih vlasti koje bi onda mogle hrvatske svećenike silom istjerati iz Međimurja što bi imalo na narod silno neugodnih posljedica. Uspostavio je Generalni vikarijat za Međimurje, a gen. vikarom imenovao selničkog župnika Ignacija Rodića.
Stepinac je u pismima pohvalio hrvatski kler u Međimurju koji nije pobjegao, nego junački pati zajedno sa svojim narodom. Zalagao se da hrvatska djeca u Međimurju koriste hrvatske molitvenike i katekizme. Po meni je najviše zaslužan za duhovnu i nacionalnu svijest Hrvata u Međimurju. Već time je nadbiskup Stepinac zavrijedio spomenik u Čakovcu, a na predstavnicima vlasti je da to naprave što prije.
Ovom manifestacijom želi se što bolje proučiti i promicati duhovna, međimurska, hrvatska, kulturna i znanstvena baština, a osobito lokalna sredina Čakovca organiziranjem duhovnih, umjetničkih, znanstvenih i stručnih predavanja, izložbi, koncerti, tribina i skupova, itd. Kontinuitet održavanja manifestacije je prvi po redu.
Autentičnost i tradicionalnost ove manifestacije što se želi promovirati franjevačka, duhovna, kulturna, ali i baština župe, grada Čakovca i Međimurske županije.
U odnosu na slične manifestacije ova manifestacija je osobito važna za ovaj međimurski kraj, ali i za cijelu Međimursku županiju jer takvo što uopće nije postajalo.
Svojim sadržajem otkriva ovaj naš kraj i njenu ljepotu. Postajale su razne druge manifestacije, skupovi, ali kroz ove Dane sv. Antuna Padovanskog želi se pokazati franjevačka prisutnost koja je već više od 350 godina u Čakovcu. U nju je utkana kršćanska kultura, povijest, umjetnost koja je jako bogata. Na nama je da to polako otkrivamo raznim manifestacijama kao što je ova.
Posebnost i raznolikost sadržaja je što ima niz zanimljivih, vrijednih i poticajnih sadržaja, te je ispunjena i oplemenjena svakodnevica življenja po nadahnuću sv. Franje, istinskoga nasljedovatelja Isusa Krista, čiji su odani svjedoci i čakovečki franjevci – pronositelji mira i dobra u ovom materijaliziranom i dezorijentirnom svijetu kojem su i te kako potrebne trajne duhovne vrijednosti – ono što nas vodi ususret Bogu i čovjeku – postojanost u vjeri, ljubavi i nadi – rekao je na nedavnoj konferenciji za novinare fra Tomislav Božiček, ravnatelj Župe sv. Antuna Padovanskog na čakovečkom Jugu.