Ovo je naš WC – pokazuje na polje nedaleko od potleušice u kojoj živi 23-godišnja Zdenka Balog. Ovo je kupaonica, nastavlja, pokazujući na škaf u susjedovu dvorištu, a ovo kuhinja, upirući na cigle pred vratima među kojima još stoji pepeo od jučerašnje vatre, piše Jutarnji.hr.
Ovo su spavaonice i dnevna soba, uvodi nas u ruševnu prostoriju od 10-ak četvornih metara s dva kauča, rasturenim podnim kuhinjskim ormarićem u koji je nabacana garderoba i izlizanim toplim podom na goloj zemlji. Tu živi s četiri godine starijim suprugom i troje djece. Četvrto bi, sudeći po trudničkom trbuhu, svaki čas trebalo stići na svijet.
Zdenka se udala u 6. razredu osnovne škole i tu je završilo njezino školovanje. Suprug je odustao već nakon prvog razreda osmoljetke. Ni jedno od njih ne radi, žive od socijalne pomoći i dječjeg doplatka.
Zdenka se, kao i njezini roditelji, i roditelji njezinih roditelja, rodila u naselju u kojem danas rađa svoju djecu – u romskom naselju Lug pokraj Kuršanca, koje je administrativni dio devet kilometara udaljenog Čakovca.
Uvjeti u kojima Zdenka danas živi, čini se, tek su se neznatno promijenili u odnosu na uvjete koji su u ovom naselju vladali u drugoj polovici 19. stoljeća, kad su Romi Bajaši, nakon ukidanja ropstva i dobivanja prava na slobodu kretanja, stigli iz Rumunjske u Međimurje.
Naselje nema ni struje, ni vode, ni kanalizacije. Od 1360 stanovnika tog naselja, kaže Josip Petrović, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Grada Čakovca, radi ih troje – dvoje u Gradskom komunalnom poduzeću Čakom i jedan na varaždinskom groblju, a desetak ih ima završenu srednju školu.
Nezamislivo teški uvjeti
U svih 12 romskih naselja, koliko ih se nalazi u Međimurju, životni su uvjeti teški, nezamislivo teški ostatku stanovnika, pa i onima čije su se kuće smjestile na manje od 500 metara od romskih naselja. No, u Lugu je, slažu se svi, najteže.
– To je zbog zemlje, nikako da dobijemo zemlju, zato smo i spremali veliki romski prosvjed na Markovu trgu – objašnjava nam Petrović. U drugim se naseljima, priča, ipak uvela barem osnovna infrastruktura. U njihovu – nije.
Problem leži u činjenici da je to romsko naselje pretežno sagrađeno na zemlji koja je u vlasništvu države. Da bi se mogla provesti infrastruktura ili obaviti bilo kakva obnova i poboljšanje te da bi se, u konačnici, mogao povući novac iz fondova EU, vlasništvo nad zemljom mora se riješiti – vlasnici kuća moraju ujedno biti i vlasnici zemljišta.
– Već desetak godina pokušavamo riješiti te odnose s državom, posljednjih godinu i pol intenzivno, ali ne uspijevamo – kaže Ninoslav Šipoš, pročelnik Pravnog odjela za prostorno uređenje i europske fondove Grada Čakovca.
ravna služba, objašnjava, već godinama pokušava ishoditi da država – u ovom trenutku Ministarstvo državne imovine, a ranije razne agencije koje su se bavile državnom imovinom – ustupe to zemljište Gradu.
– Mi bismo tada, po procijenjenim cijenama koje sasvim sigurno nisu velike, prodavali to zemljište onima koji na njemu žive. Tako bismo konačno mogli početi nešto raditi – i mi, kao Grad, i novi vlasnici zemljišta – kaže.
Situacija je, objašnjava plastično, sad ovakva: vlasnik čestica je država. Na njima su ilegalno sagrađene kuće koje, kao takve, nisu ničije. Još je apsurdnija situacija sa 40-ak kuća u Lugu koje su legalizirane u procesu legalizacije: kuće su sada legalne, ali su i dalje formalno ničije, jer nije jasno jesu li u vlasništvu onih čije je zemljište ili onih koji su ih sagradili. One su samo legalne.
– No, ni u te kuće nije, primjerice, moguće uvesti struju. HEP mora potpisati s nekim ugovor, a to je vlasnik. HEP je ponudio da će uvesti struju bude li Grad jamčio za plaćanje računa. Po kojoj osnovi? To nije naše zemljište. Uputili smo stoga zahtjev državi. Nije se realizirao – kaže Šipoš.
Zašto država to zemljište, koje za državu sasvim sigurno ne predstavlja nikakvu vrijednost niti joj išta donosi, naprosto ne ustupi Čakovcu ili, ako želi, izravno Romima koji na toj zemlji desetljećima žive, nije jasno. Naš je dojam da se naprosto radi o zastoju koji uvijek za sobom vuče mijenjanje nadležnosti tijela te tromosti administracije, koja, čini nam se, često nije svjesna posljedica koje proizvodi
Na naš upit Ministarstvo državne imovine odgovorilo je kako je Ministarstvo “zaprimilo pisani zahtjev Grada Čakovca za darovanje zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na širem području Čakovca”, no da “da Grad Čakovec svoj zahtjev pritom nije jasno definirao: u zahtjevu, naime, nisu precizno navedene zemljišne čestice koje bi imale biti predmetom darovanja niti je zahtjevu priložena pripadajuća dokumentacija”.
No, odgovorni u Gradu Čakovcu nam dokazuju da to nije tako.
– Početkom veljače prošle godine posljednji smo put državi uputili zahtjev sa svom dokumentacijom prema zemljišnoknjižnom katastarskom stanju na dan 31. siječnja 2017. Taj dan zemljište je bilo potpuno spremno za prijenos – objašnjavaju nam, pokazujući plan romskog naselja, s pedantno popisanim svim kućercima i parcelama. Sama izrada te dokumentacije nije bila ni jednostavna ni jeftina – kažu nam.
– Država nije reagirala. A naselje je živi organizam, ovo stanje danas više ne odgovara stanju od prije godinu i pol dana, utvrđivanje stanja potpuno je novi posao – kažu nam. Budući da država nije reagirala, čakovečka gradska uprava zamolila je da im država ustupi barem koridore kroz naselja, tanki pojas čestica kako bi kroz naselje mogli napraviti ulice.
– To je kostur infrastrukture, barem da počnemo – kaže Šipoš. Još nisu dobili odgovor.
Shvaćajući da će rješavanje problema zemljišta potrajati, gradska je uprava nastojala barem spriječiti daljnju štetu. Upada u oči da se na rubu romskog naselja s obje strane protežu po dva reda lijepih, čvrstih kuća sagrađenih na urednim parcelama. Radi se o novijim kućama koje djeluju gotovo luksuzno u odnosu na nabacane, poluruševne i pretrpane potleušice u središtu naselja.
– Ni one nisu legalne ni odobrene, jer ne mogu biti budući da su na državnom zemljištu. No, kako nije moguće zaustaviti širenje romskog naselja, ucrtali smo u urbanistički plan parcele kako bi se naselje, kad se već širi, širilo po nekom redu – objašnjava Šipoš.
Cijeli članak pročitajte na Jutarnji.hr.
