Magdica Mikulić za razliku od mnogih drugih nema nikakve političke, društvene niti osobne mrlje. I da je samo autorica gradske himne, već zaslužuje časno mjesto, a ako treba i naziv glavne ulice u gradu
Prigodom svakog značajnijeg društveno-političkog događaja u Murskom Središću, nakon državne himne ‘Lijepa naša domovino’ slijedi među pukom tako nazvana središćanska gradska himna ‘Središće grod’, koju skupa s Pjevačkim zborom KUD-a Mura ili ŽVS Ftičice, pjeva gotovo sav okupljeni puk.
Malo je pak onih koji znaju tko je autor himne koja uistinu na najljepši mogući način, emocionalno, iskreno i s puno ljubavi opisuje najsjeverniji hrvatski grad, ne tako davno (do 01.07.2013.) i vrata EU iz zapadnoeuropskog smjera. A oni koji znaju tko je tu himnu napisao o autorici ništa ili vrlo malo zbore i govore.
Jer, znaju kako je to bila uistinu tiha, skromna i samozatajna žena, a takvi danas nisu u modi, pak misle, čemu i zašto spominjati jednu takvu osobu. Istina je kako je Središćansku himnu napisala i u svojoj knjizi Vječno drvo 1977. godine objavila Magdica Mikulić iz Poljske ulice u Murskom Središću, odakle je tiho na drugi svijet otišla 2017. godine i danas počiva na Gradskom groblju u Murskom Središću zajedno sa svojim suprugom.
Mikulićeva nije niti pomišljala kako bi ‘Središće grod’ mogla postati gradska himna, jer ona je to napsala kao pjesmu kojoj želi prikazati grad kojeg je voljela i u koji je došla živjeti iz siromašnog Robadja i još siromašnije obitelji. O gradu je napisala pjesme: Središće grod, Iza mene ostati će grad, Najljepši grad…
Autor ovog napisa dobro je poznavao Magdicu Mikulić, družio se s njome čitajući prije svih njezine rukopise, ali i glumeći u Dramskoj sekciji KUD-a Mura, no točno ne zna tko je prvi rekao kako pjesma ‘Središće grod’ zaslužuje biti gradskom himnom. Najvjerojatnije su to bili ondašnja školska ravnateljica Marija Trstenjak ili aktualni gradonačelnik Dražen Srpak kada je bio zamjenik gradonačelnika.
Ničime se grad nije odužio Magdici niti je se tko ikada javno ne sjeti spomenuti. Očekivalo se i nadalo kod onih najoptimističnijih kako će Dom kulture biti nazvan po Magdici Mikulić, a oni skromniji ili realniji, kako će se po njoj nazivati Gradska knjižnica ili barem neka od dvorana u sklopu sadašnjeg Doma kulture.
Magdica Mikulić umjesto Josipa Broza Tita
Na žalost svih kulturnih djelatnika i poznavatelja Magdice Mikulić, ništa od toga se nije dogodilo. A moglo se puno toga, pak makar neka od ulica da nosi njezino ime. Godinama gradske vlasti raspravljaju i verbalno žele promijeniti naziv središćanske glavne ulice koja nosi ime Josipa Broza Tita, predsjednika negdašnje zajedničke države, a prema ocjenama Vijeća Europe, jednog od 10 najvećih zločinaca u svijetu u minulom stoljeću.
Za nekoliko dana je na redu Svečana sjednica Gradskog vijeća gdje će se zasigurno čuti gradska himna, tu su Dani grada, a potom i obljetnica zaustavljanja tenkova zloglasne JNA u Titovoj ulici i sve su to prigode da se naziv ulice proglasi po nekome drugome.
Magdica Mikulić je sigurno osoba po kojoj bi se mogla zvati glavna središćanska ulica, jer sigurno nema osobe u gradu koja ima bilo kakvu zamjerku ili primjedbu na njezin život i rad. Pa makar da je samo napisala pjesmu-himnu gradu, već je zaslužnija od Tita, Mrazovića i drugih likova da se ulica po njoj zove.
Premda, bi neka kulturna ustanova bila primjerenija, ali zašto ne i ulica, kojom je Magdica za života toliko puta pješice prolazila, bilježeći događanaj i promjene. Puno toga je zapisala, a objavila je tri-četiri knjige o gradu kojeg je neizmjerno voljela, kao i svoju domovinu za ili o kojoj je napisala pjesmu.
Dani pred nama prigoda su odgovornima u gradu da o svemu ovome razmisle. Oduže se Magdici i mirno se riješe Tita. A i kultura, makar i pučka dobije zadovoljštinu.
Središće grod
Na severu naše lejpe Hrvatske,
Mursko Središće stoji.
Jutro rano da čuju se zvoni,
naš grad se gori budi
Da vu jutro rano sunce ishaja,
srebrnem zrakam žari.
Prelepi dnevi nega im kraja
Lepšega grada ga ne.
Sonce zahaja tam daleč za bregom,
nebo tak lejpo zgledi.
Našem Središću svetlo se vužge, Mura pak stiha šumi. (2X)
