Kao izvjestitelj više medija prateći događanja, dobrim dijelom, donjeg Međimurja, imao sam prilike bilježiti i uspjehe brojnih učenika, tako i Tine Grivec iz Donjeg Vidovca kojoj je danas 28 godina.
Sjećam se priznanja za završenih svih osam razreda s odličnim uspjehom, a u toku osnovnog školovanja uspjeha na državnim natjecanjima iz fizike, hrvatskog i drugih predmeta. Također je tako nastavila i u gimnazijskom obrazovanju, postala je viceprvakinja države iz francuskog jezika kao polaznica Gimnazije Fran Galović u Koprivnici. Zahvaljujući izvrsnim rezultatima upisala je željeni studij na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te ga više nego uspješno završila.
Tko je danas Tina Grivec?
– Ukratko, prevoditeljica, radim za Europski gospodarski i socijalni odbor te Odbor regija u Bruxellesu – kazala je kratko štedeći riječi koje su joj oduvijek bile odmjerene i ciljane.
A kako je počelo. Ima li osnovna škola neku povezanost s počecima ?
– Svakako ima, u osnovnoj školi dobila sam dobre temelje za daljnje obrazovanje. Zanimali su me svi predmeti, ali mislim da sam već tada stekla afinitet prema jezikoslovlju, osobito kroz učenje strukture hrvatskog jezika. U tome su me poticali i odlični profesori hrvatskog Željko Kovač i Kristina Pleh.
Odabir srednje škole, smjer i glede čega?
– Odlučila sam se za Gimnaziju Fran Galović u Koprivnici, jezični smjer. To mi je pružilo širok spektar znanja, ali ipak su jezici bili u prvom planu.
Da li si imala sugestije sa strane ili neki uzor?
– Sjećam se da sam proučavala programe srednjih škola i odabrala prema svom nahođenju, roditelji su bili tu itekako velika podrška.
Uspješnice u srednjoj školi?
– Kao i u osnovnoj, i dalje sam cijenila sva područja znanja. Ipak, najveće zanimanje u srednjoj školi od prvog mi je sata pobudio francuski jezik, zasigurno zahvaljujući izvrsnoj mladoj profesorici Ivi Ostriž. Rado sam učila i postizala dobre rezultate na državnim natjecanjima.
Tada dolazi studij, nešto više o njemu, njegovoj zahtjevnosti?
– Studij jezika bio mi je prvi izbor i bila sam vrlo sretna kad sam upisala francuski i njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studij je bio zahtjevan, ali isto mi je tako pružio priliku da učim od inspirativnih profesora, jedan od najdražih bio mi je i svestrani Međimurec Kristian Novak.
Filozofski je također bio mjesto za širenje horizonata kroz upoznavanje inteligentnih kolegica i kolega vrlo različitih profila. Ta prijateljstva i danas cijenim – objasnila je i zadovoljno istaknula:
– U akademskom smislu moji su se interesi profilirali u želju da se usmjerim u prevođenje jer to iziskuje duboko razumijevanje zakonitosti stranog, ali i materinjeg jezika, kao i široko opće znanje te sposobnost snalaženja u vrlo raznolikim područjima. Tako sam na diplomskom studiju odabrala prevoditeljske smjerove na germanistici i na romanistici.
Okončala si ga više od uspješnog. Životni, profesionalni put te dalje vodi…
– Ostala sam u Zagrebu, počela sam raditi najprije u školi stranih jezika, a zatim sam tri godine radila u prevoditeljskoj agenciji, gdje sam mnogo naučila, stekla tehničke vještine i znanja iz raznih područja, a i kompetencije u pogledu rada u timu i vođenja projekata. Rekla bih da sam ondje doista skovala prevoditeljski zanat.
Za one koji bi tvojim putem, kako doći do europske prijestolnice?
– Za mene je taj put bio uvjetovan mojom strukom. Sredinom 2016. saznala sam za natječaj koji je Europski ured za odabir osoblja (EPSO) objavio za prevoditelje za institucije EU-a. Javila sam se na natječaj da vidim dokle mogu dogurati, znala sam da je konkurencija mnogobrojna, a traženi broj kandidata vrlo mali. Cijeli postupak trajao je oko jedne godine i obuhvaćao je tri selekcijska kruga u kojima se ispitivao cijeli niz kompetencija, koje velikim dijelom nisu usko povezane sa strukom za koju se prijavljujete, nego su općeg karaktera.
Nakon selekcijskog postupka uspješni kandidati stavljaju se na popis s kojeg institucije odabiru kandidate i zovu ih na konvencionalni razgovor za posao kada imaju potrebu za popunjavanjem nekog radnog mjesta – pogled je s osobnog stajališta, a općenito je poručila:
– Svima koji su zainteresirani za rad u institucijama EU-a preporučujem da istraže natječaje koje raspisuje EPSO, pronađu nešto što odgovara njihovom profilu, iskoriste priliku i prijave se.
Opiši nam jedan radni dan…
– Budući da je jezična raznolikost jedno od glavnih obilježja EU-a, vrlo se ozbiljno pristupa i jezičnoj politici kako bi dužnosnici, ali i građani iz svih država članica mogli pristupiti važnim dokumentima na vlastitom jeziku. Stoga osiguravamo prijevode raznih tekstova koje produciraju institucije EU-a. Radim u izvrsnom i poticajnom kolektivu, neposredni kolege su mi Hrvati i s njima je lako pronaći (doslovno) zajednički jezik.
Zadaci mi uglavnom obuhvaćaju prevođenje dokumenata s francuskog, njemačkog i engleskog jezika na hrvatski, te reviziju prijevoda kolega. Također postoji suradnja na međuinstitucionalnoj razini kako bismo osigurali kvalitetu prijevoda i dosljednost u vrlo specifičnoj terminologiji. To se odražava i na naš svakodnevni rad. Isto tako, u sklopu posla mnogo je prilika za usavršavanje pa ponekad odlazim na razne treninge i edukacije.
Planovi i želje vezane za boravak u Belgiji?
– Nedavno sam stigla pa nemam još velikih planova, ali želja mi je naučiti nizozemski. Iako je u Bruxellesu dominantan francuski, ipak se u velikom dijelu Belgije govori nizozemski (odnosno njegova flamanska varijanta) pa bih ga voljela dodati na popis jezika koje govorim.
Uspješna si poslovna žena. Ima li vremena za privatni život ?
– Naravno, otkrivam što nudi grad i okolica, a uživam i u mnogobrojnim poznanstvima stečenima u vrlo međunarodnom okruženju.
Usporedba života kod nas i tvojoj privremenoj domovini?
– Vjerovali ili ne, čini mi se da su neke stvari u Hrvatskoj bolje organizirane, ali za te sitnice potrebno je samo naviknuti se na novi sustav. S druge strane, veliku razliku čini multikulturalnost, u Hrvatskoj većinom dijelimo više – manje istu kulturu, ovdje je izražen suživot ljudi vrlo različitog porijekla koji tako stječu uvid u drukčije shvaćanje stvari. Po meni upravo to čini ljepotu tog grada jer nas ima odasvuda i na ulici se u svakom trenutku može čuti po nekoliko različitih jezika.
Povremeni dolasci kući?
– Iznimno se radujem dolascima u Hrvatsku, tu su mi dragi ljudi i poznata mjesta, a svakako mi najviše znači Donji Vidovec, gdje mi je obitelj i pravi dom.
Nosiš li Donji Vidovec u srcu i kako?
– Naravno, najviše kroz kontakt s obitelji i prijateljima te uz par dragih predmeta koji me podsjećaju na dom, čak sam sa sobom donijela i neke proizvode, nema do međimurskog bučinog ulja.
Kolika je u svemu tome uloga tvojih roditelja i ostalih koji su bili uz tebe?
– Mnogo sam još od malena naučila od članova uže i šire obitelji te ljudi koji su me okruživali. Roditelji su me uvijek podržavali, ponajviše tako da su me poticali na samostalno razmišljanje i dali mi veliku slobodu u tome da odaberem svoj put.
Isto tako, poticali su me da se još tijekom studija prijavljujem na razne projekte u inozemstvu te tako iskoristim mogućnosti usavršavanja i učenja jezika, to su mi bila vrlo vrijedna životna iskustva, a pridonijela su i mojem akademskom i kasnije poslovnom putu. Na svemu tome sam im iznimno zahvalna – rekla je za kraj, a iz odgovora se je moglo iščitati da želi ‘viknuti’ kako ima najbolje roditelje na svijetu.
