Hrvati kao da baš vole dramatizirati. Nakon sve te frke s Istanbulskom konvencijom moglo bi se očekivati da će odmah idući dan po ratifikaciji ulicama bauljati gejevi i lezbijke koji će poput zombija nasrtati na poštenu kršćansku inteligenciju i domoljube, pretvarajući ih u sebi slične.
Kolika se drama digla, čim se udari pečat na taj dokument, kao da će se na tisuće dosad prosječnih Hrvata iduće jutro probuditi preobraženi.
Mirko, šef gradilišta u jednoj građevinskoj firmi, nakon 50 godina života u neželjenom spolu, riješit će da napokon može uzdignute glave doći na posao i dečkima reći: “Ljudi, ja sam od danas Mirka i j…t ću vam sve po spisku!”. Idući dan na posao će valjda doći u ružičastoj kacigi s uzorkom trešnjina cvijeta, a u kutiji za gablec umjesto pola kruha s 20 deka parizera imat će jabuku i smoothie s bananom i keljom.
Saborski zastupnik Željko Glasnović, kao kakva “drama queen”, sa saborske je govornice mahao štiklama i tangama koje je, srećom, držao samo u rukama. Mada, postigao bi još dramatičniji efekt da ih je obuo i odjenuo. Svoja su mišljenja iznosili klerikali, kleradikali, vjernici, ateisti, LGBT zajednica, sindikati, udruga dimnjačara, bajkeri, trekkiji… Kakve će biti posljedice strašne Istanbulske konvencije vidjet ćemo, no po svoj prilici već za koji mjesec, a do vrhunca sezone godišnjih odmora sigurno, malo tko će se sjetiti tog dokumenta.
Mediji više neće prebrojavati koliko je onih za i protiv, već će izvještavati koliko je Nijemaca, Talijana i Čeha prešlo granicu i uputilo se na more. Sjećamo se velikih hrvatskih drama oko veličine jaja, pečenja rakije u domaćoj radinosti, prodaje sira i vrhnja na tržnicama, narodnog običaja svinjokolja… “Od ponedjeljka više nema sira i vrhnja na Dolcu”, glasio je jedan od dramatičnih naslova iz 2010.
EU zabranjuje klanje po kućama, najavljivalo se, i seljaci su već stali kovati planove kako će s pajcekima, ako zatreba, pobjeći u šumu. Poljoprivredni forumi užarili su se od žalopojki proizvođača koji su zdvajali jer će, kako se govorilo, njihovi krastavci morati biti ravni, a ne grbavi. I što se dogodilo? Ništa. Sira, putra, vrhnja, mleka i jajca ima koliko želite. Druga je stvar možete li si priuštiti “ajnc A” klasu ili prebirete robu na sniženju zbog isteka roka trajanja.
Sjetit ćete se i žestokih rasprava o tome hoće li Hrvatska ulaskom u EU izgubiti nacionalni identitet i suverenitet, neće li stranci pokupovati sve nekretnine na obali itd. Od svega se radila teška drama. Kao da Hrvatsku potkopava netko izvana, a ne domoljubi sami, kao da postoji neka velika izvanjska urota protiv nas, a samouki smo majstori u spletkarenju i podmetanju. Na pomolu je, eto, već i nova tema koja bi mogla podijeliti Hrvatsku.
Sve zemlje članice EU osim Hrvatske, Rumunjske, Grčke i Cipra, potpisale su deklaraciju kojom se obvezuju na zajedničko financiranje fonda za razvoj umjetne inteligencije. U poslovično sumnjičavoj Hrvatskoj to ne može proći samo tako. Kakva, pobogu, umjetna inteligencija? A što, molimo lijepo, fali našoj domaćoj, prirodnoj?