Tina Hatlak, rodom iz Čakovca, jedna je od malobrojnih hrvatskih balerina, a ujedno i jedina međimurska, kojoj je pošlo za rukom upisati najprestižniju baletnu akademiju na svijetu – Bolshoi akademiju.
Nakon nekoliko godina u Moskvi, a kasnije i nekoliko godina u Splitu u tamošnjem Hrvatskom narodnom kazalištu, Tini je nedavno pružena prilika za dodatni razvoj i život u Frankfurtu.
Proplesala sa šest godina
Kako sama kaže, pleše otkada zna za sebe.
– Svoje prve baletne korake napravila sam kao šestogodišnja djevojčica upravo u svom rodnom gradu pod vodstvom balerine i profesorice baleta Natalije Nikitine. Nakon provedenih pet godina u baletnom studiju i četiri godine u Osnovnoj baletnoj školi, odluka o daljnjem školovanju i odabiru životnog poziva je došla sama i potpuno prirodno. Nisam mogla zamisliti svoj život bez baleta – govori nam Tina.
Zato je još kao četrnaestogodišnjakinja donijela hrabru odluku o nastavku školovanja u Zagrebu. Paralelno je upisala Srednju školu za klasični balet i Gornjogradsku gimnaziju.
– Bila je to velika odluka male djevojčice, a u tome sam imala punu podršku roditelja koji su imali potpuno povjerenje u mene. Dakako, te je dane pratilo mnogo uloženog truda, muke, predstava i neprospavanih noći kako bih u obje škole mogla imati odlične rezultate – prisjeća se Tina.
Upisala prestižnu Bolshoi baletnu akademiju
Kada je nakon mature došlo vrijeme o odabiru karijere, znala je da tu nema previše dvojbi. Znala je da joj je budućnost na jednoj od svjetskih baletnih akademija.
– Tada sam već imala zvanje plesačice klasičnog baleta, ali sam željela nastaviti svoje usavršavanje i upisati baletnu akademiju. Bila sam primljena u Ameriku i Rusiju. Čak i onome tko ne zna mnogo o baletu, jasno je da su Rusi ipak bez premca u tome. Tako sam u listopadu 2011. otputovala u Moskvu na poznatu Bolshoi baletnu akademiju gdje sam provela dvije godine u preddiplomskom i diplomskom razredu – govori nam Tina.
Uz podršku roditelja i šire zajednice počela je ostvarivati svoj san, no počeci nisu bili nimalo jednostavni.
– Moram priznati da je bilo jako teško. Tu su bili novi jezik, novo pismo, drugačija kultura, velika udaljenost od kuće i slično, no znala sam zašto sam tamo. Velika je čast znati da sam jedina balerina koja je iz našeg malog grada i Baletne škole uspjela doći na takvu prestižnu akademiju i nastaviti plesati i graditi karijeru – kaže Tina.
Po završetku školovanja u Rusiji, uspješno je prošla audiciju u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, tada pod vodstvom Dinka Bogdanića. Sve do nedavno radila je tamo i odigrala brojne uloge. U moru njih teško je izdvojiti onu najbolju, no neke su joj ipak ostale u posebnom sjećanju.
– Jedna od meni dražih predstava bila je “Orašar” jer nitko vas ne može usrećiti više od velikih očiju i osmijeha djeteta koji vas sa divljenjem gledaju. No, moja najdraža uloga i ona na koju sam najponosnija je uloga zaručnice Effy u baletu “La Sylphide” – govori Tina.
Balet je poput boksa
Međutim, sjaj baletne predstave koji vidi publika tek je kap u moru Tininog radnog dana.
– Radni dan jedne balerine izgleda ovako: u 10 sati ujutro započinju vježbe, nakon njih proba za balete koji se tada rade. Slijedi pauza za ručak pa večernje probe. U slučaju pripremanja premijere radno vrijeme nije fiksno te se može dosta produžiti, a također u slučaju večernjih predstava raspored je nešto drugačiji i naporniji. Publika vidi samo ono na sceni: eleganciju i gracioznost, ali ono što se događa kada je zastor zatvoren i reflektori ugašeni, nitko ne zna ni ne može zamisliti. Mislim da balet i boks imaju nešto zajedničko, a to su neprestana borba do iznemoglosti i krv – kaže Tina.
Kada se danas osvrne na svoju dotadašnju karijeru, ni ne zna broj preprekama na koje je naišla.
– Svaki dan naiđete na nešto, svaki dan je drugačiji i ne znate što vam nosi. Borba je neprestana, borba s konkurencijom, s vlastitim tijelom… No jakom voljom i karakterom savladate svaku od njih – ističe Tina.
Plesom do kraja
Upravo je zbog takvog stava ponosna na vrhunsko školovanje koje joj je bilo omogućeno i na sve uloge koje su potekle iz toga. Ona šestogodišnja djevojčica nekada je mogla samo sanjati da će plesati uz bok najboljim balerinama svijeta i sama biti jedna od njih, a danas je to Tinina realnost.
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske dodijelilo joj je i status slobodnog umjetnika, a sada u novim baletnim papučicama kreće u osvajanje Frankfurta.
Što se tiče njezinih planova za budućnost, jasno je da će u njemu uvijek biti balet.
– I dalje planiram raditi ono što volim, u čemu sam dobra i bez čega ne bih bila to što jesam, a to je nastaviti plesati dokle god me tijelo sluša. Motivacije nikada nije ni neće nedostajati – zaključuje Tina Hatlak.
