Društvo socijalnih radnika Međimurja obilježit će Svjetski dan socijalnog rada radnika tribinom koju organizira na dan 28. ožujka 2018. godine u 12 sati pod naslovom “Uloga socijalnog rada u razvoju zdrave zajednice”.
Naime, tijekom svakog ožujka socijalni radnici širom svijeta organiziraju aktivnosti kojima promiču vrijednosti socijalnog rada, a ove godine je moto “Promicanje održivog razvoja i zdrave zajednice”.
Zbog toga smo odlučili govoriti o nepravedno izostavljenom vrlo važnom aspektu socijalnog rada u sustavu socijalne skrbi, a to je socijalni rad u lokalnoj zajednici.
Reformom sustava socijalne skrbi 2010. godine započet je proces specijalizacije socijalnog rada u centrima za socijalnu skrb, u kojoj dotadašnji “polivalentni socijalni rad”; odnosno socijalni rad u lokalnoj zajednici jednostavno više nije postojao.
Ideja cijele reforme su deinstitucionalni oblici zadovoljavanja potreba korisnica i korisnika kroz osnaživanje, no nažalost je rezultat da je sadašnji sustav sposoban zadovoljiti tek dio potreba zajednice.
Ideja reforme je bila da dio potreba zajednica budu zadovoljene kroz aktivnosti organizacija civilnog društva, no to nije zaživjelo na način da bi dovelo do integrirane zajednice.
Socijalni rad u zajednici je postojao kao “polivalentni” socijalni rad, odnosno, oblik rada socijalnog radnika na određenom području, te uz intenzivne kontakte s općinom, mjesnim odborima, socijalnim vijećima.
Socijalni radnik je imao znanja i informacije o funkcioniranju državnog sustava socijalnih potpora i usluga, te je mogao voditi korisnike i davati im mjerodavne informacije.
U ovom području, gdje te usluge možda negdje pružaju udruge, o tome se informacije nedovoljno šire i praktički ih je nemoguće pratiti.
Naime, udruge socijalne usluge pružaju financirane kroz natječaje i projekte, dakle periodično, i time se ne osigurava trajnost i stabilnost pruženih usluga. Isto tako ne postoji jedinstveni informativni punkt gdje bi korisnici i zainteresirani mogli dobiti informaciju koje se socijalne usluge pružaju u zajednici u određenom trenutku.
Udaljena područja su sve više izolirana što je svojevrsni paradoks, uz intenzivan razvoj prometa, usluga, ruralna područja ostaju potpuno izolirana.
Gubitak socijalnog rada u lokalnoj zajednici prati i svojevrsna specijalizacija u pružanju usluga socijalnog rada u centrima za socijalnu skrb, no time izostaje kontinuitet rada s obiteljima.
Ideja prenošenja odgovornosti za vlastitu dobrobit (s države) na korisnika je djelomično integrirana u praksu, jer izostaje stručni rad s korisnicima na njihovom osnaživanju.
Umjesto toga, korisnici “ispadaju” iz sustava socijalne skrbi iz drugih razloga, te se čak i ne pitamo na koji način zadovoljavaju postojeće socijalnozaštitne potrebe? Etika socijalnog rada upućuje na zagovaranje potreba korisnika, a time i kritički osvrt na praksu.
Proslavu Međunarodnog dana socijalnog rada ćemo iskoristiti za sagledavanje mogućnosti poboljšanja prakse, te konkretne aktivnosti za uvođenje tih poboljšanja.
