Mobing je specifično dugoročno ponašanje kojim jedna osoba ili skupina ljudi sustavno zlostavlja i ponižava neku osobu, sve s ciljem ugrožavanja ugleda, ljudskog dostojanstva i integriteta. Ne rijetko mobing završava tako da osoba koja doživi mobing sama daje otkaz, jer se ne može nositi sa psihičkim terorom.
Mnogi ljudi su doživjeli mobing na poslu, ali zbog bojazni da bi mogli izgubiti posao ne poduzimaju ništa. Često zlostavljanje potiskuju u sebi sa nadom da će jednog dana sve to proći i da će biti bolje. Poslodavcima pak s druge strane nisu baš najdraže osobe koje imaju petlju prijaviti mobing. Nikola. I. (38) također je bio izložen dugogodišnjem mobingu na poslu.
– U dvadeset i petoj godini sam se zaposlio u prestižnom međunarodnom trgovačkom lancu. Posao nije bio težak, ali ponekad stresan kao i svi poslovi koji uključuju komunikaciju s velikim brojem ljudi u jednom danu. Svoj sam posao uvijek doživljavao kao poziv, a ne samo kao “rad za novac”. Velike korporacije imaju piramidalni sustav zapovijedanja i svima u korporaciji je jasno tko je pčela, tko je matica, tko smije biti trut i tko ubire med. Sve se vrti oko koncepta “razvojnog plana i vizije “, što drugim riječima znači profit – uvjerava nas Nikola.
Poslodavci često zbog željenog još ne ostvarenog profita stavljaju pred svoje djelatnike planove prodaje. Točno se zna kolika bi trebala biti tjedna i mjesečna prodaja, da bi se ostvario željeni dobitak u nadolazećoj godini. Ako se planirani plan prodaje dostignete, imate novi plan, prodati još više!
– Već nakon par mjeseci počelo je omalovažavanje od strane voditeljice, ali još uvijek je to bila samo igra riječi u svilenim rukavicama. Odjednom su nestajali službeni papiri koji su mi bili neophodni za rad. Kad sam ishodio ponovo papire, oni stari bi se ponovo pojavljivali. Postao sam predmet sprdnje i ogovaranja, a ismijavanje pred suradnicima bila je svakodnevica. Odlazak na posao grčio je želudac. Nerado se sjećam tih dana – nadovezuje se Nikola.
Njemački psiholog Heinz Leymann bio je prvi koji je počeo analizirati sutiacije koje danas nazovamo mobingom. Sustavno proučavanje mobinga započelo je devedesetih godina prošlog soljeća, a statistike nam ukazuju na porast ljudi koji su doživjei mobing. Konkurencija tržišta, privatizacija, nesigurnost tržišta dovela je do povečanja učestalosti mobinga.
– Tri godine sam bilježio situacije u kojima sam bio izložen mobingu. Bilježio sam sve, od situacije, do svjedoka koji su bili prisutni. Prolazili su mjeseci, a stranice su se brzo punile. Tad sam primjetio da nisam samo ja ugnjetavan. Svi koji se nisu pokorili njenom režimu bili su persona non grata. Kap koja je prelila čašu je bila izjava: “Sve vas kojima prezimena završavaju na ić, treba pobiti. Hitler je napravio grešku s Ciganima i Židovima što ih nije iskorijenio…” – vidno preplavljen osjećajima kaže Nikola. Ipak, nije stao na tome.
– Svi smo se izbezumljeno gledali, jer su nam svima prezimena završavala na “ić”. Izašao sam van iz prostorije i vatio se poslu. Kako sada postupiti? Odlučio sam napraviti prijavu za mobing, znajući da to može utjecati na moj posao, koji je već iovako bio ne snošljiv. U nadolazećim danima prijava za mobing bila je vruća tema. Kolege su me potajice bodrili, a ja sam od osobe s kojom su se još jučer sprdali, postao Che Guevara el comandante – kroz smijeh progovara Nikola.
Iako bi se prema članku 130. Zakona o radu trebali procesuirati slučajevi mobinga, sudska zaštita je za sada ne učinkovita. Tako je bilo i u Nikolinom slučaju. Poslodavci se najčešće ograđuju od takvih situacija.
– Održan je sastanak Upravnog odbora i kadrovske službe, a nas dvoje smo pozvani na sučeljavanje. Očekivao sam da će biti vatreno, no prošlo je dosta suzdržano. Rečeno nam je da radimo u internacionalnoj korporaciji s nultom stopom tolerancije na mobing, te vrijeđanja po nacionalnoj ili vjerskoj osnovi. Voditeljica je disciplinski kažnjena i preseljena na novo radno mjesto u drugi grad – kaže.
Uzmite sudbinu u svoje ruke! Ne okrećite glavu i zaštitite one koji su izloženi mobingu.