Iza nas je polovica prvog proljetnog mjeseca, a njegov 15. dan bio je nešto oku izuzetno na središćanskom najljepšem dijelu.
Na potezu od Zdenčeca do Bundeka, kojeg smo već pohodili i predstavili u povijesno najtoplijem siječnju. Kažu ljudi mudriji od nas kako slika (fotografija) govori više od tisuću riječi i tome se ne protivimo, no kako odoljeti, a ne ukratko opisati ono što je foto aparat zabilježio.
S ciljem da ljude pozovemo ili dozovemo u ovaj raj na zemlji, zaodjeven u vjesnike proljeća i s tragovima, želimo vjerovati, završene zime, pa makar joj kalendarski pripada još pet-šest dana.
Uz ponosne i kraljevske visibabe, u punom cvatu je i mnogo drugo cvijeće i vama čitateljima prepuštamo da ih prepoznate na fotografijama, a bazga, vrbe, divlje trešnje i čremsa pune su pupova.
Životinje su ostavile trag, posebno bilježimo stablo iz kojeg su žu ne i dje tlići, crve iz zimskog sna budile i k sebi uzele. Netko je pokaznio i životinje, te smo naišli na dijelove tijela srna, perje fazanice, dlaku zeca ili vjeverice i naravno puževe kućice.
Naišli smo na tragove civilizacije i ustvrdili potrebu Istambulske konvencije, te gotovo na svakom koraku na imelu koja ubitačno djeluje na drveće.
Kazao je autoru ovog priloga u njegovoj ranoj mladosti, mudar Središćanac: ‘Štefek, polovica Središćanaca je napravljeno na Bundeku’.
Upitah mudrog šnajdera uz kojeg sam učio tajne krojačkog zanata: ‘A druga polovica, gospon Laci? – Tej su nej Serjončari’, odgovorio je majster iz Frgofa.
Serjončarka je sigurnoprofesorica Sonja Vršić, osoba koja je svojim zalaganjem i promocijom, mali Bundek uzdigla na visinu i slavu Medvednice, Ivanščice, Risnjaka, Papuka i drugih gora i vrh ova Hrvatske.
Sva ova ljepota dostupna (pristup(ač)na) je svakom pješaku i svakog dana. A mi smo danas u četvrtak, susreli samo Vladimira Varšića, koji se složio s nama, kako bi svaki žitelj Murskog Središća, barem jednom godišnje trebao pohoditi ovu ljepotu.
Ne, previše je riječi. Uživajte u fotografijama, a onda prvom zgodom do Zdenčeca (tako ovaj dio grada označuje Stjepan Novak Pišta) i Bundeka, koje smo ostavili uz jugozapadni vjetar koji je u sebi nosio miris kiše. Proljetne, vjerujemo!
