Nedavno je 50. rođendan proslavio najpoželjniji donjomeđimurski neženja Vladimir Štefić-Ščukica (iz Donje Dubrave) pa je tim povodom priredio slavlje za svoje najbliže prijatelje i suradnike. O veličini događaja govori i podatak da su mu čestitari došli i s lijeve obale Mure u Mađarskoj.
U ime dijela okupljenih zanimljivu karikaturu, spoj njegove primarne kuharske djelatnosti i sporta, mu je predao Neven Lisjak, predsjednik Ogranka. Na njenoj poleđini slijede imena: Marijana Hajdinjaka, Nevena Lisjaka, Marijana Varge, Miljenka Baloga, Ivana Pirkla, Josipa Ribića, Tome Radmanića, Mladena Hunjadija, Saše Štefića, Antuna Horvata i Kreše Premeca.
Autor karikature je Nik Titanik, hrvatski karikaturist, ilustrator i dizajner pravog imena Nikola Plečko, a najpoznatiji je kao karikaturist dnevnog lista 24sata. Dok su okupljeni oko bogate trpeze feštali, Ščukica je odvojio vremena za razgovor kako bi u nekoliko rečenica uokvirili njegovih, kako on kaže, prvih 50 ljeta.
Odakle nadimak Ščukica?
– Kad sam bio mali roditelji su mi ostvarili veliku želju kupivši mi dječji bicikl na kojem sam bio ‘dan i noć’. Postao sam toliko spretan i brz da su mi svi govorili da sam brz ko riba ščuka. Pošto sam bio mali, nije mogla biti ščuka, već sam postao i ostao ščukica, ispričao nam je.
Vezanost uz sport?
– Od osnovne škole gdje sam se iskazao kao košarkaš. Počeo sam igrati za KK Dubravčan s 13 godina i u klubu ostao do svoje 25 godine. Igrao bi ja i dulje da HKS nije donio famozno pravilo kako u jednoj momčadi mogu biti samo dva igrača starija od 25 godina. Ja sam ovdje mjesto prepustio, po meni, boljima.
Zanimljiv je sportski podatak kako je on, kada su istovremeno igrani na Krbulji nogometna i košarkaška utakmica, bio vinovnik jedne i druge.
– Događalo se da sam nogometnog trenera molio da me izvadi iz momčadi prije kraja jer sam žurio na košarkašku utakmicu, potvrđuje.
Za seniore NK Dubravčan je igrao do prije 10 godina, tada se i službeno od njih oprostio. No, u kriznim trenucima za momčad pozvali su ga da im pomognem i došao je, ali ne dugo.
– Vidio sam da ne mogu u trčanju biti ravnopravan s onima znatno mlađima, pojasnio je i dodao kako još uvijek ne može bez nogometa pa danas igra u veteranskom sastavu NK Vidovčan Donji Vidovec. Ostat ću dok me budu trebali. Ti mi je lijepo jer se radi o jednom zdravom i uglednom sportskom kolektivu u koji me uveo ‘pajdaš’ Madelja (op. a. Marijan Hajdinjak). Jedva čekam nastavak proljetne polusezone, završio je sportsku priču.
U pozadini karikature je donjovidovski hotel Golf?
– Sasvim normalno jer radim u njemu kao glavni kuhar kamo sam došao prije 20 godina, a nakon što sam se vratio iz Rusije. Radujem se što sam dio toga kolektiva i što ću s hotelom ove godine u lipnju obilježiti 20-godišnje zajedništvo. Dodat ćemo i to da je Ščkuica bio učesnik Domovinskog rata od 1992. godine kada je mobiliziran. Ponosan je na to, a posebno na akcije Bljesak i Oluju, kao i druge akcije čiji je bio učesnik.
