Danas 53- godišnji Vladimir Faber, savjetnik ministra MUP-a Davora Božinovća, je od prije osam dana ‘stanar’ jednog od ureda u zgradi PU međimurske postavši to privremenim rješenjem zamjenikom aktualnog načelnika Ivana Sokača.
Razgovarati s elokventnim i uglednim hrvatskim policajcem bilo nam je pravo zadovoljstvo protkano sa sijaset edukativnih tema i primjerima iz njegove bogate policijske prakse pa iz toga možemo slobodno zaključiti kako se je ‘rodio za policajca’.
– Trenutno sam savjetnik ministra, kao što to i priliči u odnosu na količinu radnog staža i sijedih dlaka na glavi, rekao je uvodno i usput dodao kako ovih dana ‘puni’ 40 godina neprekidnog rada u policiji.
Priča ste kako ste ‘karijerni’ policajac?
– Da, karijerni sam policajac. Odluku o životnom pozivu donio sam u svojoj 15-oj godini i nisam požalio. U policijskoj karijeri prošao sam praktički sve, od operativca na sektoru u policijskoj stanici do glavnog ravnatelja policije. Posebno sam ponosan što sam bio jedan od voditelja tečaja za policajce Prvi hrvatski redarstvenik i jedan od osnivača Specijalne policije MUP-a te ratni zapovjednik Specijalne jedinice policije AlfA. To je profesija koju obožavam…
U jedno vrijeme mediji su vas nazivali tvrdoglavim šefom policije?
– Tvrdoglav? Prije bih rekao uporan i s izrazito izraženom dozom profesionalnog integriteta neovisno o političkim promjenama.
Kakva ‘srca’ ste došli u Međimurje i zbog čega ?
– U Međimurje sam došao po nalogu ministra g. Davora Božinovića. Svakako, molbu za raspored nisam pisao, ali raspored po potrebi službe smatram nečim normalnim i potrebnim u policiji. Ministar je procijenio da kao autor strategije Policija u zajednici (s kolegicom dr. sc. Irenom Cajner-Mraović) imam znanja i vještine kojima bih mogao doprinijeti unapređenju stanja sigurnosti na području PU međimurske i boljoj integraciji Roma u društvenu zajednicu.
Zahtjevan je to posao, odnosno proces, ali ne i nemoguća misija. Zahtijevat će angažman mnogih tijela i ustanova koji se do sada u dovoljnoj mjeri nisu angažirali, a ne samo policije, te svakako angažman i poticanje promjena kod pripadnika romske zajednice.
Što ste do sada znali o ovoj PU, koje je Vaše poslanstvo i konkretni problemi s kojima ćete se morati pozabaviti?
– O PU međimurskoj do sada sam vrlo malo znao, ali već nakon tjedan dana mogu reći kako sam ugodno iznenađen ustrojem, organizacijom i funkcioniranjem međimurske policije te kvalitetom policijske usluge koju pružaju građanima. Pojedini rukovoditelji iz ove PU i kontakt policajci mogli bi poslužiti kao primjer u profesionalnom obnašanju policijske službe.
Sigurnosni problem svakako postoji, dobro je da ga ne guramo pod tepih, ali policija se u pravilu suočava s posljedicama ovog problema i rekao bih, svoj dio posla obavlja vrlo dobro. Iz prethodne rečenice jasno je da prostor za unapređenje postojećeg stanja vidim u djelovanju na sve one čimbenike koji pogoduju nastanku i razvoju kriminogenog i asocijalnog ponašanja, što će zahtijevati veći angažman društva odnosno države i lokalne uprave i samouprave u cjelini.
Ne postoji čarobni štapić kojim bi se stanje promijenilo preko noći, ali uz uspostavu dobre dvosmjerne komunikacije između romske zajednice s jedne, te institucija države i županije s druge strane, može se potaknuti proces brojnih pozitivnih promjena koje će u svom sinergijskom učinku omogućiti boljitak za romsku i širu društvenu zajednicu. Pozdravljam osnivanje Vijeća za prevenciju Međimurske županije i njegove zaključke od 19. siječnja ove godine te smatram da će kvalitetan rad Vijeća doprinijeti poticanju procesa pozitivnih promjena.
Stav ‘Zagreba’ je često puta dijametralno suprotan pogledu Međimuraca na tu problematiku?
– Stav “Zagreba” kao političkog središta ne bih komentirao jer nisam političar, ali je logično da ovaj problem najviše osjećaju ljudi koji žive i rade u ovoj županiji, lojalni i vrijedni građani koji plaćaju porez i s pravom od države očekuju da će im osigurati ‘normalne’ uvjete što se tiče stanja kriminaliteta, javnog reda i mira te komunalnog reda.
Siguran sam kako će proces rješavanja ovih problema zahtijevati veći angažman države, a prije svih, Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ministarstva za demografiju, mlade, obitelj i socijalnu politiku, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva gospodarstva te Vladinog ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, ali i Međimurske županije.
Koji se projekti planiraju provesti u svezi toga?
– Projekata će biti puno, od dodatne edukacije policijskih službenika, preventivnih kampanji usmjerenih ka ciljanim skupinama, do kadrovske popune međimurske policije, pri čemu očekujem i zapošljavanje pripadnika romske manjine u policiji. Međutim, važnije od toga bit će potaknuti promjene u predškolskom, osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, u mogućnostima prekvalifikacije i pristupu tržištu rada, uvođenju javnih radova i vezivanju socijalnih prava-naknada uz rad za opće dobro za nezaposlene osobe te rješavanju komunalnih i drugih problema u romskim naseljima. Samo sinergijskim učinkom brojnih mjera i aktivnosti moći će se ostvariti vidljiv napredak.
Postoje li jasni ciljevi kako bi se pronašlo rješenje za obje strane?
– Pretpostavljam kako će u tom procesu biti potrebno izmijeniti ili dopuniti pojedine zakone ili mijenjati kaznenu politiku. Nisam normativni optimist po prirodi i ne mislim kako promjena nekog zakona može riješiti problem, ali činjenica je da pravna država u nekim segmentima ne pokazuje dovoljnu efikasnost, posebno u zaštiti privatne imovine građana kod kaznenih djela s manjom materijalnom štetom, u slučajevima višestrukih povratnika i sankcioniranju maloljetnika te u kazneno-pravnoj zaštiti policijskih službenika. Zbog toga izostaje učinak generalne prevencije na počinitelje kaznenih djela ili prekršaja i potencijalne počinitelje te se šalje ‘kriva poruka’.
Mogu li Međimurci mirno spavati?
– Mislim da Međimurci mogu mirno spavati, ali prema narodnoj poslovici ‘Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći’, mogu još više poraditi na samozaštitnom ponašanju. Video nadzor prostora i objekata te alarmni sustavi sve su više cjenovno dostupni i isplativi. Samozaštita u moderno vrijeme u kojem živimo postaje standard, a drago mi je da će se uskoro na području grada Čakovca i županije ugraditi veći broj kamera na javnim i javnoprometnim površinama s ciljem preventivnog ali i represivnog djelovanja.
Međimurci kao ljudi i što bi još trebalo dodati?
– Međimurje mi se jako dopada. Vidi se da je to kraj u kojem žive vrijedni, radišni, kulturni i dobronamjerni ljudi, uređenost kuća i okućnica znatno odudara od hrvatskog prosjeka u pozitivnom smislu, a vinogradarstvo i podrumarstvo posebno me se dojmilo. Ako se po jutru dan poznaje bit će ovo jedno lijepo iskustvo, završio je s ovim dojmovima razgovor.
Za kraj ćemo dodati, a prema neslužbenim informacijama našeg sugovornika, on će s međimurskim policajcima ostati do lipnja ove godine. Vjerujemo kako će ova, i još jedna policijska epizoda Vladimira Fabera, polučiti obostrano pozitivne pomake i rezultate, a na zadovoljstvo Međimurja i resornog ministarstva.
