Pred kratko vrijeme klizište je odnijelo čitav brijeg sa prilaznim putem, električnim betonskim stupom i drvećem. Opasnost su i brojne jame koje nastaju u blizini klizišta, a u jednu od njih je upao čovjek, propavši do pojasa. Grozno zvuči, ali smrt prijeti i na županijskoj cesti
Kada su se pred par godina pokrenula ili aktivirala klizišta na području Općine Štrigova na jednom skupu je općinski načelnik Stanislav Rebernik kazao: – Da, ovo izgleda grozno, no osobno se bojim kako će groznije biti u vrijeme ‘jaglaca i ljubičica-vjesnika proljeća’ kada se sve budi i klizišta će se snažnije probuditi.
Pokazalo se kasnije kako je na žalost mnogih bio u pravu, jer u proljeće zemlja je svom snagom krenula u udoline, noseći sa sobom materijalna dobra, pak su i obitelji preseljene. Nešto slično ovih dana događa se u Plešivici gdje se stvaraju nova klizišta, a starija se aktiviraju čineći probleme u lokalnom prometu i opskrbi energentima.
– Sve ovo pratimo, pet godina pogotovo klizište kod obitelji Mesarić, prema obitelji Bistrović. Uredili smo pristup Mesarićima, a dalje smo kanili nastaviti, no protiv prirode ne možemo te smo odustali od uređenje, put je postao neaktivan, a Bistrovićima i susjedima smo uredili prilaz iz smjera Frkanovca – kaže načelnik Općine Selnica Ervin Vičević, kojeg gotovo na svakoj sjednici vijećnici upozoravaju na još opasnije klizište na Županijskoj cesti Donji Zebanec-Prekopa u naselju Plešivica.
Plešivica je idilično naselje, jednako lijepo ljeti i zimi. Ali, samo za doći, kratko uživati i otići. Kada počnu kiše jesenje i vjetrovi sjeverni sa snijegom idila prestaje i započinje stvarnost. A to je za par stanovnika koji su ovih dana okruženim debelim snijegom i klizištem u susjedstvo, vrijeme izazova i opasnosti.
Nisu ovi ljudi od šećera i perja, nego snažni i stameni izrasli u zdravom okruženju i nisu mnogo iznenađeni i pogođeni promjenama u prirodi, odnosno u svom susjedstvu, ali vide što nije dobro. A dobro nije što ljudi odlaze i ne vraćaju se, moguće i zbog okruženja koje nije ohrabrujuće.
Došavši danas u Plešivicu, zastao sam kod poznanika Antuna Bistrovića (u Plešivice je više Bistrovića) i pitam ga kako nema nikoga uz prometnicu gdje je čakovečka Elektra pilila granje iznad elektrovoda.
– Pa tko bude vani, kad nikoga nema. Ovo malo što nas je ostalo, zaokupljeno je svojim brigama, kazao je Bistrović. Uputi me Bistrović (inače netko me je zvao s fiksnog telefona da dođem poslikati klizište, no kako nisam bio u HR nisam odmah pošao) prema klizištu koje je odnijelo velik dio brijega, stabla, banderu i druge stvari.
Klizište sablazno djeluje, a oko njega su opasne jame
Vozilom nisam mogao do kuća prema kojima je vodio put, koji je sada, što je Vičević kazao neaktivan, pak sam krenuo pješice. Kako potječem iz ovog kraja ništa mi nije čudno niti strano niti nepoznato, a zaustavio sam se naravno kod meni dragih Dragutina i Vere Bistrović koji još uvijek odolijevaju nepogodama i ostali su na rodnoj i sve tvrđoj grudi s još tri susjeda.
Dragutin je bolestan, te je Vera pošla sa mnom na mjestu gdje se pred kratko vrijeme ‘pekel otpro’ ali otvorilo se pitanje budućnosti.
– Nije ovo ništa novoga za nas, traje duže vrijeme, no sada je pod pritiskom podzemnih voda i drugim stvarima poskliznuo cijeli brijeg. Elektra je kabel pričvrstila na rastuće drvo, ovi iz voda su došli i zapisali i sada ovako sve stoji. Mi ovim putem više nećemo ići, ali opasnosti vrebaju za vlasnike šuma i šetače, za nas malo manje jer poznamo okružje.
Naime, oko ovog klizišta uz put prema Praporčanu otvorile su se brojne jame, a nedavno je čovjek propao do pojasa. Smatram kako bi područje trebalo ograditi ili barem vidljivo obiliježiti, kako ne bi tko smrtno stradao, rekla je Vera. Na moj upit, je li problem u općinskom načelniku i politice, Vera odgovara.
– Niti slučajno. Još je Anđelko Kovačić nastojao problem puta riješiti, ali nije uspio. Vičević se trudi, pohodi nas više puta, pa tako i sada kad se snijeg čistio. Mislim kako bi netko ‘z vrha’ to trebao riješiti’. Verina susjeda Nada poput ‘vjetra s Mohokosa’ proletjela je pokraj nas išavši pješke prema Frkanovcu.
Usput je dobacila, da kaj se na sitnice čudimo, kao ovo je zima, a u proljeće bude bolje i nitko se ne bude za ‘lanjski sneg spominao’. Odlazimo od Bistrovićevih ohrabreni držanjem ljudi koji su daleko od očiju župana, ministara, premijera, koji ovakve krajeve pohađaju samo u vrijeme kestenijada, piknika, zelenih akcija i uglavnom se ne miću od glavne ceste.
A glavna cesta mogla bi nekoga u smrt odvesti
Kroz Plešivicu prolazi Županijska cesta, na kojoj je kod kuće (umrli vlasnici Amalija i Viktor Novinić) nastalo klizište koje je iz dana u dan sve opasnije za promet vozila i kako smo na početku tekstva napisali vijećnici o tome upozoravaju načelnika Ervina Vičević, on pak Županijsku upravu za ceste, čiju smo ravnateljicu i mi u nekoliko navrata pitali kada će se ovaj dio županisjke ceste sanirati.
Ravnateljica Ljerka Cividini je tada kazala kako u Međimurju ima puno sklizišta i kako za sanaciju svih nema novaca, no kako se vodi briga i nadzire ova dionica. Uglavnom, ulegnuće je sve veće, klizište sve obimnije i opasnije i ovdašnji ljudi se pitaju kako je samo pitanje dana kada će ova cesta nekoga odvesti u smrt.
Kaže Vičević, kažu Bistrovići i mnogi drug kako je sada jasno da novca nema, ali se isto tako pitaju zašto se o tome nije razmišljalo kada su se ceste modernizirale, kada su ljudi – vikendaši sebi ugodu stvarali, ne misleći na prirodu, a ona ima svoje svete i snažne zaonitosti. Vičević kaže, kako je za sanaciju sada neaktivnog puta u Plešivicu, općina dobila ponudu – cjenik od preko 1,6 milijuna kuna.
Napominje kako se magistralni vodovod koji će se sada djelomično izmjestiti ugradio preko polja i šuma što je narušilo integritet prirode. Plešivica svoje živi i proživjet će dok je ljudi, ali pomoć treba i to odmah, dok još ima onih koji ovdje žele živjeti.
Sutra??? Moglo bi biti prekasno. Zbog ili poradi svega prije rečenog i napisanog. Rebernikovo vrijeme jaglaca i ljubičica je na vidiku. Na vidiku ne smije ostati samo općinski aktualni načelnik, nego svi oni kojima je obveza skrbiti za svaki pedalj domovine i ovaj u Plešivici, ovog trenutka bijeloj poput negdašnje mladenke, čistoj kao negdašnja suza, umornoj ali gordoj i ponositoj. I tamo negdje pod zemljom, mrkoj i opasnoj za sve koji su joj mnogo toga uzeli, a tako malo ili ništa daju.
