Čak i oni iza kojih su desetljeća odlaženja u kazalište ne sjećaju se kada je neki mladi glumac tako moćno debitirao na sceni HNK Zagreb. Pošlo je to za rukom Filipu Vidoviću, koji u predstavi ‘Ciganin, ali najljepši’ tumači naslovnu ulogu.
Sandija je stvorio Kristian Novak, u istoimenom romanu, a na scenu postavio Ivica Buljan u dramatizaciji Ivora Martinića. Sam Filip priznaje kako tek sada, nakon uzbuđenja premijere, osjeća umor.
Na pitanje što mu je bilo najteže u radu na “Ciganinu”, kaže da nije siguran. Podsjećam ga na specifičan govor, jer on u predstavi govori i međimurski i romski, ali njegov se romski razlikuje od ostalih jer glumi mladog Roma koji je završio osnovnu i srednju školu, dakle dijete je koje je moralo govoriti standardnim hrvatskim.
– Prvo sam s glumcem Ivanom Glowatzkym radio na međimurskom, usavršio ga i tek tada počeli smo ubacivati romski, a ključnu pomoć pružio je Elvis Kralj, savjetnik za romski. Bojao sam se da to ne ispadne karikatura, vrlo je tanka linija.
Svima nam je također puno pomogla Ines Carović. Na početku me bilo strah da ne pretjeram, ali postupno sam ušao u jezične finese. Pazio sam koliko “prljam” jezik, dugo smo radili na formuliranju rečenica, gdje ‘ubiti’ pravu jezičnu konstrukciju, a gdje padež.
To je teška, ali s druge strane i uzbudljiva igra, jer taj jezik i govor moraju ući u vaše tijelo. Teško je to riječima objasniti, ali tek kada taj govorni dio uđe u vaše tijelo, mimiku, tek tada se možete s time poigravati, dozirati i onda odlučiti što će biti najbolje.
Cijeli intervju pročitajte na Vecernji.hr.