Iako se za kraj ovog tjedna konačno najavljuje hladnije vrijeme, čini se kao da je zima ove godine odlučila uzeti godišnji odmor. To odgovara zimogroznima, no kako to utječe na našu poljoprivrednu kulturu? Nije li krajnje vrijeme da upozorenja svjetskih klimatologa počinjemo shvaćati ozbiljno?
Siječanj krasi titula najhladnijeg mjeseca u godini, no siječanj 2018. bio je sve samo ne najhladniji. Fotografirali smo prve visibabe, proljetne cvatnice u vrtovima već su počele provirivati svojim glavicama iz zemlje, a snjegovići su se pravili od papira samo na radionicama Knjižnice “Nikola Zrinski” u Čakovcu.
Sve više svjedočimo ekstremnom vremenu ne samo u našim krajevima, već i širom svijeta. S jedne strane znanstvenici upozoravaju da ćemo gledati još gore vremenske scenarije i da će zime biti sve blaže, dok s druge strane neki smiruju situaciju i kažu da je sve to normalno.
NASA je 18. siječnja 2018. izdala prioćenje za javnost i potvrdila da je 2017. bila najtoplija godina bez El Niño efekta koji je inače prirodna pojava zatopljenja u određenim područjima. To znači da se iz godine u godinu naš planet sve više zagrijava. Globalna temperatura podigla se za 1 °C unazad jedno stoljeće. Sve to posljedica je nekontroliranog ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu.
Zbog svih tih upozorenja, što znastvenika a što majke prirode same, nastao je Pariški sporazum krajem 2015. godine s kojim je većina zemalja, osim naravno velikih sila koje imaju veliki profit od po Zemlju štetnih industrija, potvrdila da će poduzeti sve potrebne mjere kako do 2050. porast globalne temperature ne bi prešao 2C° jer bi daljni trend rasta globalne temperature mogao imati vrlo ozbiljne posljedice na normalan život čovjeka. Iako postoje mnogi skeptici i protivnici globalnog zatopljenja, ova zima pridodala je još jedan argument tome kako se globalno zatopljenje uistinu događa.
To nam je potvrdio i Milorad Šubić, pročelnik podružnice Savjetodavne službe Međimurske županije, koji nam je otkrio na kakve sve izazove nailaze naši poljoprivrednici, kako ovakvo vrijeme utječe na poljoprivredne kulture i njegov osobni stav o klimatskim promjenama.
Po vašim praćenjima, kakva je ova zima?
– Naš Zavod od 1820-ih sustavno mjeri meteorološke podatke. Ovo je sada u zadnjih 20 godina, po nekim mojim praćenjima, treća jako topla zima. Najtoplija zima, ne samo u ovih 20 godina, nego i najtoplija ikada, bila je na prijelazu iz 2006. na 2007. godinu. Faktički, ova nam je zima jako slična po odstupanjima zimskih mjeseci. Mjesečni srednjaci za studeni, prosinac i siječanj veći su za 2 do 4 stupnja u odnosu na nekakve vrijednosti koje očekujemo.
Treba spomenuti da, osim što je iznadprosječno topla, ona je i iznadprosječno vlažna. Dakle, pada više oborina nego što očekujemo, ali ne u obliku snijega nego u obliku kiše. To još više pogoduje ranom početku vegetacije jer je zemljište zasićeno vlagom, a u biti voćke primaju više temperature nego bi to trebalo biti u ovom dijelu godine.
Kako ovakvo neuravnoteženo vrijeme utječe na naše poljoprivredne kulture?
– Krajem 2017. godine primijetili smo bubrenje pupova nekih koštućavih i bobičastih vrsta voća. Već vidimo početak otvaranja vršnih pupova. To je neobično, to bi se trebalo događati tek u prvoj polovici mjeseca ožujka, a sad je kraj mjeseca siječnja. Možemo reći da je to mjesec, skoro mjesec i pol dana, ranije nego što bismo to očekivali, zato se i bojimo što bi se moglo desiti tijekom proljeća, do tzv. Ledenih svetaca, kad temperature mogu padati u minuse, a tada još uvijek mogu biti štete.
S kakvim pitanjima Vam se javljaju poljoprivrednici?
– Česti su upiti treba li početi rezati i treba li početi mjere zaštite s bakrenim pripravcima. Jednu strategiju imaju poljoprivredni proizvođači koji žive od toga, dakle, oni imaju veće površine, veći broj stabala ili trseva vinove loze, a drugo su recimo poljoprivredna gospodarstva samo za vlastite potrebe. Svakako da oni vlasnici koji imaju na desetine tisuća stabala ili trseva vinove loze moraju iskoristiti svaki dan zimskoga razdoblja da počnu s rezidbom, dok ovi koji imaju par desetaka ili stotina tih voćkica ili trseva ne trebaju posebno žuriti. Obično preporučujemo drugu polovicu veljače ili prvu polovicu ožujka da se napravi ta rezidba.
Na koje načine Savjetodavna služba pruža podršku poljoprivrednicima?
– Jedno je tzv. stručno-administrativni posao, to je ono što sada radimo. U ovim ekscesnim situacijama Ministarstvo nudi da se što više poljoprivrednika uključi u osiguranje svojih usjeva od elementarnih nepogoda. Pomažemo im da podnose svoje zahtjeve za potporu policama osiguranja svojih usjeva.
Pomažemo im različitim mjerama ruralnog razvoja kao što su Mjera 17 (Upravljanje rizicima), Mjera 5 (Obnavljanje poljoprivrednog proizvodnog potencijala narušenog elementarnim nepogodama i katastrofalnim događajima te uvođenje odgovarajućih preventivnih aktivnosti) i Mjera 4 (Ulaganje u fizičku imovinu). Te mjere su većim dijelom financirane iz zajedničkog proračuna Europske unije.
Ministarstvo ove godine najavljuje čak tridesetak natječaja iz tih mjera. Našim proizvođačima dajemo informacije o dokumentaciji koju trebaju prikupiti i na koji način se treba prijaviti na ove mjere iz Programa ruralnog razvoja. Isto tako, educiramo ih kako mogu s mjerama, koje provode na svojim usjevima, djelomično ublažiti ove štete od elementarnih nepogoda.
Ima li razlike između ovog i prošlog stoljeća u postotku problema i štete s kojima se susrećete?
– Takvih problema bilo je puno manje u 80-im i 90-im godinama. Svakako primjećujemo puno ekstrema u poljoprivrednoj proizvodnji. To je proizvodnja na otvorenom i jako ovisi o vremenskim uvjetima, odnosno klimi. Štete koje bilježimo u našoj poljoprivrednoj proizvodnji u zadnjih 5 godina veće su za 300 do 400 % u odnosu na razdoblje između 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća.
Prošle godine je Državno povjerenstvo za procjenu štete od elementarnih nepogoda procijenilo na biljnim usjevima štetu veću od dvije milijarde i sto milijuna kuna, a kad se tome pribroje štete na gospodarskim jedinicama zbog požara i poplava onda su te štete veće od tri milijarde i sto milijuna kuna. Isti trend je i u svijetu. U 80-tima u svijetu se računalo da su štete rijetko kad veće od 20 milijardi dolara, no 2011. prvi put su te štete procijenjene na 200 milijardi američkih dolara. Dakle, kad gledamo zadnjih trideset godina, nesumnjivo je da ove štete imaju strahovito veliki trend porasta kako u našoj zemlji, tako i u cijelom svijetu.
Koji je vaš stav o klimatskim promjenama?
– Postoje znanstveni dokazi da su klimatske oscilacije bile velike i u prošlosti, no nesumnjivo je da čovjek sa svojim aktivnostima, počevši od emisije stakleničkih plinova, sigurno mijenja našu atmosferu. Ono što je ohrabrujuće jest da su nedavno znastvenici objavili da se ozonske rupe smanjuju kao posljedica jačanja svijesti čovjeka i kao posljedica mjera koje smo započeli 80-ih i 90-ih godina, primjerice smanjivanje ispuštanja freona i nekih štetnih plinova koji dosta destruktivno djeluju na ozon. Postoje samo prognoze što će biti.
Na koji način Savjetodavna služba pridonosi smanjenju utjecaja globalnog zatopljenja?
– Mi provodimo zajedničku politiku Europske unije koja je tu, ja bih rekao, dosta napredna. Europska unija vodi, u suprotnosti s ostalim područjima, veliku brigu. Mi smo jedino područje gdje se kroz sustav zajedničke podrške poljoprivredne politike poljoprivredne proizvođače potiče da smanje negativan utjecaj poljoprivrede na globalne klimatske promjene.
Na primjer, za veća gospodarstva koja imaju više od 15 hektara, da bi ostvarili zelena plaćanja oni moraju provoditi određene prakse na svojim površinama, koje je Komisija propisala. Zelena plaćanja predstavljaju propisane obavezne mjere koje kontrolira naša agencija. Poljoprivrednici se tih mjera moraju pridržavati da bi ostvarili svoja prava na poticaj iz zajedničke europske politike.
Kad je riječ o klimatskim promjenama i utjecaju istih na okoliš, dosta ljudi odmahuje glavom kao da se to njih ne tiče ili jednostavno ne mare za to. Međutim, svaki pojedinac trebao bi biti svjestan problema i biti odgovoran, slažete li se?
– ‘Misli lokalno, djeluj globalno.’ To je ona uzrečica koju sam ja učio kao pučkoškolac. Svi mi, bez obzira koliko smo mali kao jedinke, na ovom našem planetu na neki način trebamo u svim svojim djelatnostima misliti kako se odnosimo prema našem okolišu, počevši od, primjerice, grijanja pa do zbrinjavanja komunalnog otpada. Moramo imati razvijenu ekološku svijest i stalno se educirati kako bismo smanjili taj negativan utjecaj čovjeka na globalne klimatske promjene.
Na kraju, možemo zaključiti da se slažemo s mišljenjem Milorada Šubića. Potrebno je educirati se, ali i aktivno sudjelovati u promicanju ekološke svijesti. Zemlja nam već polako gubi strpljenje, stoga krenimo već danas!
