Gradska knjižnica i čitaonica Mursko Središće bila je u četvrtak, 30. siječnja domaćin zanimljivog intrigantnog događaja naslovljenog Jedna knjiga i pet žena. Bila je to ustvari promocija knjige ‘Slike: na dah’, koja je objavljena krajem prošle godine unutar 15. jubilarnog kola Biblioteke Insula, autorice književnice, profesorice i znanstvenice dr. sc. Emilije Kovač, a koja se je do sada iskazala u svim književnim rodovima i vrstama.
Ostale žene su bile profesorice Romina Fic i Darja Šuplijka u ulozi moderatorice i stručne komentatorice knjige, a Rea Preksavec i Ena Jagec su govorile fragmente iz knjige. Dojmljiv je ostao scenski prikaz fragmenta koji je izvela Ena koja je u nedostatku prostora stala na dugački stol, a što je kod prisutnih izazvalo uzdah.
Kovač i Šupljika su profesorice hrvatskog jezika, a Fic knjižničarka čakovečke Graditeljske škole, dok su Rea i Ena učenice iste škole. Sve su one zaslužne što je književno popodne proteklo bez daha nazočnih, pogotovo učenika OŠ Mursko Središće.
Zanimljiva promocija je bila sazdana na dijalogu između autorice i moderatorica koja su sa sijaset zanimljivih i provokativnih pitanja poticale autoricu na otkrivanje detalja nastanka djela i književnoga rada koje možda u ‘suhoparnoj’ promociji ne bi ni saznali. Tako je, na upit glede čega takav naslov djelu, književnica kazala da je to rezultat njezinog ronjena u sebe sve dok su joj sjećanja bila dostupna.
Knjiga je prožeta intertekstualnošću, maštovitim kombiniranjem književnih vrsta vještim balansiranjem na granicama poezije i proze. Važan dio njezine knjige su i crteži čiji su autori Lucija Glavina, Karlo Križnik i Lidija Matulin, bivši učenici književnice Kovač, a za crteže kaže kako su i oni nastali ‘na dah’.
Knjiga je posvećena svim leptirima koji su rođeni kao dječaci i djevojčice, kao i njihovim roditeljima. Ni jedni ni drugi ne znaju što s krilima, repovima i svilom. Mogu li se oni naći u knjizi? – Svaki bi je morao pročitati knjigu kako bi se prepoznao, kazala je autorica. Mi ćemo k tome dodati kako je na svakome od nas je da je pročita i vidi odgovore koji mu trebaju.
Za kraj ćemo dodati autoričinu poruku mladima, zainteresiranima za pisanje: – Za pisanje uvijek mora biti vremena. Za mene je to ujutro, što ranije kada čujete nešto što još nije probuđeno.
