Udruga Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode u posljednje vrijeme dobiva brojne upite o odstrelu kormorana. Kako kažu, odstrel velikog vranca ili popularnije kormorana u Međimurskoj županiji nije dozvoljen, jer je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike izdalo dopuštenja po članku 155. Zakona o zaštiti prirode za iznimke od zabranjenih radnji s pticama, ali samo pravnim osobama ribnjačarstvima, i to na 15 šaranskih ribnjaka. Niti jedno od njih ne odnosi se na područje Međimurske županije.
Naime, dio javnosti je pogrešno shvatio kako je propisana određena kvota za odstrel i u Međimurskoj županiji, međutim tome nije tako. To nam je potvrdilo i resorno ministarstvo putem Uprave za zaštitu prirode, što znači da je to službena informacija. Slična “kontroverza” uskoro će se pojaviti i po pitanju čaglja, jer je ta vrsta nedavno uočena u Međimurju, pa neke već svrbi prst na obaraču, javlja Udruga Međimurska priroda.
Ravnatelj ustanove, Siniša Golub, o svemu je dao svoje mišljenje koje donosimo u nastavku.
– Uzroci navodne prekobrojnosti kormorana u Hrvatskoj nisu jednostavni nego kompleksni, jer to je priroda u čije mehanizme čovjek gleda tek parcijalno i sa svojeg interesnog stajališta. Zadaća zaštite prirode je, naime, da osigura nesmetano odvijanje prirodnih procesa.
Što se Međimurja tiče, ti prirodni procesi su uvelike narušeni izgradnjom dviju hidroelektrana na malom prostoru Međimurja tijekom 1980-ih godina. U tome treba tražiti izvore brojnih ekoloških problema današnjice u Međimurju, pa i prekobrojnost kormorana u našem zavičaju.
Savez športskih ribolovnih društava Međimurske županije, konkretno tajnik saveza Darko Oreški, upoznao nas je s problemom i nemogućnošću da savez već prošle godine dobije dozvolu za redukciju broja kormorana u Međimurju.
Najviše štete kormoran u Međimurju pričinja na populaciji pastrve koja obitava u lateralnim kanalima uz dvije hidroelektrane u Međimurju. Koliko je te pastrve ovdje prirodno izmriješteno i autohtono, a koliko ispušteno u vodotok za potrebe sportskog ribolova, ali time ujedno i kao dodatna hrana za ptice i druge predatore – taj odgovor znaju u ribolovnom Savezu.
Možebitni odstrel kormorana u Međimurju – ako jednog dana i bude dozvoljen – neće ništa bitno riješiti, jer priroda mora sama postići ravnotežu između populacija različitih vrsti koje su u odnosu predator-plijen. Dokle god bude hrane za kormorane u našim vodenim staništima, dotle će kormorani ovdje dolaziti u lov.
No, ukoliko se dozvoli odstrel i u Međimurju, javit će se drugi problemi, primjerice, što će pritom sigurno doći do uznemiravanja, a i mogućeg odstrela drugih zaštićenih vrsta ptica! Zbog toga je cijela stvar još kompleksnija.
Za više detalja o tome kako je, zašto i gdje u Republici Hrvatskoj nadležno MZOE dozvolilo odstrel, treba pitati njih direktno, poručio je Siniša Golub.