Filip Cirkvenčić iz Male Subotice je student geografije na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom Fakultetu i Nacionalni koordinator za mobilnost Erasmus studentske mreže Hrvatska.
Svojim volonterskim radom promiče mobilnost kao stil života kako bi projekte i programe razmjene i putovanja mogao približiti mladima. Do sada je proputovao 16 zemalja, a s našim portalom podijelio je svoja iskustva.
‘Programi mobilnost? Ovako nejasan naziv mlade često ostavlja zbunjenima kada se govori o studentskoj mobilnosti poput odlaska na Erasmus, CEEPUS ili bilo koji drugi program (studentske) razmjene.
Moje ime je Filip Cirkvenčić i dolazim iz Male Subotice te sam student geografije na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom Fakultetu i Nacionalni koordinator za mobilnost Erasmus studentske mreže Hrvatska. Svojim volonterskim radom promičem mobilnost kao stil života kako bi projekte i programe razmjene i putovanja mogao približiti mladima.
(Izvor: ESN Zadar)
Moj prvi doticaj s projektom mobilnosti u sklopi programa Mladi na djelu bio je 2013. u 3. razredu gimnazije, u Sloveniji – kada se priča o besplatnom putovanju činila gotovo nezamislivom. Dakako ne radi se samo o pokrivenim troškovima hrane, smještaja i puta, već i o ulasku u europski prostor neformalnog i informalnog obrazovanja, gdje mladi imaju jedinstvenu priliku upoznati novu sredinu, mlade iz cijele Europe te naučiti o njihovoj kulturi, državi i jeziku. Nakon toga uslijedila je jedna razmjena mladih u Poljskoj, zatim trening u Grčkoj i ponovo seminar u Poljskoj, ovog puta u sklopu novog Erasmus+ programa.
Već na prvoj godini fakulteta u Zadru prijavio sam se na studentsku mobilnost, na Erasmus+ studijski boravak u Padovi (Italija), što mi se kao studentu talijanskog jezika i geografije činilo kao odlična destinacija – uistinu je bila. Padova je pravi studentski grad koji je svaki svoj aspekt uskladio sa studentskim potrebama, a cijeli grad je jedno veliko sveučilište, za zgradama pojedinih odjela na svakom koraku. Kod mene je od stipendije ostalo i dovoljno za putovanja vlakom po sjeveroistočnoj Italiji.
Po povratku iz Padove u ožujku 2016. dobio sam i stipendiju izvrsnosti Sveučilišta u Zadru te dio stipendije iskoristio za vlastiti “Eurotrip” s ruksakom od Međimurja do Estonije i nazad preko Njemačke. Pošto stalno želim vidjeti i naučiti nešto novo prijavio sam se i za jednu konferenciju u Makedoniji te sam kraj tog ljeta proveo u Makedoniji i Kosovu.
(Izvor: ESN Zadar)
Već u listopadu te godine započeo sam svoju drugu studentsku mobilnost, tj. 4 mjeseca na CEEPUS-u u Grazu, Austrija. Stvarno je šteta što tako malo ljudi zna za ovaj program studentske razmjene, a sva prijava se odvija jednostavno – putem interneta. U Austriji je bilo prilično zanimljivo, jer iako nam je prilično blizu (bilo mi je bliže do Graza, nego do matičnog sveučilišta u Zadru) stvarno je drugačiji svijet i način izvođenja nastave, obaveze na fakultetu, izlaska u pub ili klub, druženja po domovima i slično.
Kada mobilnost postane dio života kao meni, uvijek ima prostora za još koju razmjenu. Tako sam upravo ovih dana potpisao dokumente za svoju treću razmjenu, mjesec dana u slovenskom Kopru preko CEEPUS programa.
A primjeri mobilnosti (mladih) su svuda oko nas, nekoliko međimurskih osnovnih i srednjih škola aktivno sudjeluje u programima mobilnosti, od eTwinning-a do strateških partnerstva u sklopu Erasmus+ što je dakako pokazatelj napretka u polju obrazovanja i stjecanja novih vještina i kompetencija kod mladih poput razvoja interkulturalnog razumijevanja.
(Izvor: www.mobilnost.hr)
U sklopu konferencije u povodu 30. obljetnice Erasmus programa održane u Zagrebu krajem studenog u organizaciji Agencije za mobilnost i programe EU, postavljena je izložba Moje Erasmus iskustvo jer je pozitivna priča o mobilnosti najbolji pokazatelj svih mogućnosti programa. Jedna od 10 priči bila je i moja te nam je povjerenik EU Komisije Tibor Navracsics uručio simbolične nagrade.
Volontirajući u organizaciji Erasmus Student Network čije je jedno od područja djelovanja mobilnost, gotovo svakodnevno provodim vrijeme s internacionalnim dolaznim studentima i organizirajući aktivnosti za njihovo međusobno upoznavanje i integraciju u lokalnu zajednicu uključivanjem u proces internacionalizacije kod kuće. Jednako tako održavanjem prezentacija o programima mobilnosti primijetio sam da mladi imaju pristup svim mogućim informacijama, ali im se sve to čini previše apstraktno i daleko, stoga nemaju povjerenja u te programe.
Smatram kako je važno osvijestiti mlade, pogotovo studente da se uvijek mogu obratiti Erasmus koordinatoru, Uredu za međunarodnu suradnju, nekoj od udruga mladih koja je također uključena u mobilnost, kolegama koji imaju to iskustvo ili najbližoj Erasmus Studentskoj Mreži.
Ja sam na taj način do sada proputovao 16 država, od Azerbajdžana do Estonije, upoznao ljude iz cijele Europe, naučio jako puno o drugim kulturama i sebi, a svako novo iskustvo je samo još veća motivacija.’
