Utorak 28. studeni. U čekaonici Urološke ambulante čakovečke Županijske bolnice čovjek na čovjeku. Neki bi rekli tu ne može ni igla stati. Na vratima ordinacija imena dvaju urologa, doktora Antonia Plešnara i dr. Hrvoja Kokića. Vrata se stalno otvaraju i zatvaraju.
Preko puta njihovih ordinacija su kabineti za biopsiju i UZV. Liječnici su čas u ordinaciji, čas u jednom od kabineta. Kako je vrijeme prolazilo broj pacijenata u čekaonici se smanjivao i došlo je vrijeme da nas sa smiješkom, uljudnošću i ljubaznošću u svoju ordinaciju pozove mr. sc. Antonio Plešnar, dr. med. specijalista urologije i subspecijalista urološke onkologije. Niti trenutka nije dvojio da bude gost našeg portala, odnosno rubrike Priče iz bolnice.
Tko je on, kakav je njegov profesionalni put?
Rođen je u Varaždinu prije 53 godine gdje je pohađao osnovnu školu i SRC ‘Gabrijel Santo’ današnja I. Gimnazija. Studirao je u Zagrebu na Medicinskom fakultetu na kojem je i diplomirao. Stažirao je u Varaždinu, a potom je je radio kao znanstveni novak u Ministarstvu znanosti i tehnologije Zagreb. Postdiplomski studiji završio je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu na kojem je i magistrirao.
Radio je kao ‘sekundarac’ u OB Varaždin na ORL odjelu, a potom se zaposlio u Županijskoj bolnici Čakovec. U tijeku rata aktivno je sudjelovao u obrani Hrvatske i hrvatski je branitelj. Oženjen je i otac dvoje djece.
Uz redoviti rad u Županijskoj bolnici honorarno radi u Poliklinici ‘Sunce’ Varaždin te u Urovitalia dr. Plešnar d.o.o. Član je EUA/Europskog urološkog udruženja/, HUD /Hrvatskog urološkog udruženja/. Bio je na stručnom usavršavanju na Urološkoj klinici u Fuldi Njemačka, Urološkoj klinici u Klagenfurtu. Sudionik je brojnih svjetskih uroloških kongresa održanih u Kanadi, Maleziji, Argentini, a u Europi u Engleskoj, Francuskoj, Danskoj i Švedskoj. Kao prepoznati stručnjak pozvani je predavač na simpozijima u Grčkoj. Objavljeni su mu brojni stručni radovi u našim i stranim časopisima.
Od kada datira Vaša vezanost uz medicinu i da li je ona bila primarna?
– U trećoj godini života jedva sam ostao živ zbog upale slijepog crijeva i to mi se duboko usjeklo u pamćenje. Kako su mi tada liječnici spasili život i ja sam već tada osjetio potrebu da pomažem oboljelima. Na formiranje mojih stavova i interesa utjecao je moj stric koji je bio kirurg te otac koji je bio veterinar i uvijek su govorili da nema ništa plemenitije nego liječiti bolesne – kaže i dodaje da ni u jednom trenutku nije dvojio o eventualno drugom životnom pozivu.
Specijalizirali ste urologiju. Prevaga u odabiru specijalizacije i subspecijalizacije?
– Specijalizaciju sam dobio u ratno vrijeme kada se na specijalizacije dugo čekalo i nije se moglo puno birati, no jedno je bilo sigurno, htio sam kiruršku struku. Subspecijalizaciju sam izabrao iz Urološke onkologije jer to je jedno od najzahtjevnijih područja u medicine sa sve većim brojem oboljelih.
U razgovoru smo saznali kako Županijska bolnica još uvijek nema zasebni odjel već djeluju u sklopu Kirurgije, a tu uz njega kao urolog ovdje je zaposleni su dr. Hrvoje Kokić. Rad im je koncipiran u Urološkoj ambulanti, u operacionoj sali te Odjelu uz permanentnu pripravnost svaki od njih 15 dana.
Eventualne poteškoće u radu?
– U drugim županijama na isti broj pacijenta ima veći broj urologa, a mi svojim radom ne zaostajemo po broju pregleda, zahvata i operacija zahvaljujući našem trudu.
Riječ, dvije o listama čekanja?
– Nažalost prema navodima Liječničkih novina br.164 studeni 2017. godine, Hrvatsku je prošle godine napustilo 560 liječnika, a 1300 je prikupilo sve ‘papire’ potrebne za odlazak. Zbog manjka liječnika liste čekanja su u kod nas neminovne. Do njih dolazi zbog sve većeg odliva liječnika, a liste će biti sve veće.
Kako pacijenti na njih reagiraju?
– Hitni pacijenti i onkološki pacijenti se odmah obrađuju i nisu na listama čekanja,a ostali već shvaćaju da je hrvatsko zdravstvo u gubitku od 8,2 milijarde kuna i da u takvom prenapregnutome sustavu nije moguće brže i bolje.
Najčešće urološke bolesti na međimurskom tlu?
– Najčešća urološka oboljenja su vezana uz bolesti kamenaca u urotraktu te onokološka.
Studeni je mjesec u kojem ističemo važnost samopregleda i prevencije raka prostate. Zbog čega studeni i riječ, dvije o samopregledu?
– Samopregled kod oboljenja prostate nije moguć, ali je moguće obratiti pažnju na simptome koji mogu ukazati na oboljenja prostate ili drugih dijelova urogenitalnog trakta. Samopregled je moguć kod oboljenja sjemenika.
Mnogi nisu čuli za Zakladu ‘Movember’?
– U posljednjih desetak godina,potaknut globalnim pokretom ‘Movember, koji je krenuo iz Australije, ukras muškog lica dobio je sasvim novo značenje. Riječi MOUSTACHE /brk/ i NOVEMBER/studeni/ neobično su spojene u riječ MOVEBER kako je nazvana akcija koja okuplja iznimno velik broj muških poklonika spremnih prihvatiti izazov puštanja brkova u studenom i upozoriti na važnost borbe protiv raka prostate i sjemenika, duševnih bolesti, ali drugih bolesti primarno vezanih uz mušku populacija
Rak prostate u Međimurju?
– Rak prostate je u stalnom porastu. Kada sam se vratio sa specijalizacije započelo se je i u našoj bolnici s biopsijom prostate. Uz ciljane preglede ,PSA, UZV sve više se detektira rak prostate. Prema Registru za rak Republike Hrvatske mi smo prema incidenciji drugi u Hrvatskoj sa 54 novo otkrivenih.
Kada i koliko je izlječiv?
– Moramo napomenuti da je rak prostate zapravo najčešći u starijoj populaciji i u toj dobi nije toliko agresivan. Tako ako se nađe u dobi iznad 75 godina prema EUA smjernicama uz nizak Gleason scor i lokaliziranom procesu jednog režanja preporučuje se samo praćenje bolesnika.
Ako se bolest javi u mlađih pacijenta od 50 godina tada tumor može biti agresivan i treba se aktivno liječiti i može se izliječiti. Kod jako agresivnih karcinoma visokog Gleason scora može se uz kirurško i medikamentozno liječenje produžiti život i poboljšati kvaliteta života, no ne može se pacijent izliječiti.
A smrtnost?
– Prema registru za rak Republike Hrvatske prošle godine u Međimurju je od karcinoma prostate umrlo 20 bolesnika. Smrtnost je manja u odnosu na karcinome pluća i debelog crijeva koji su najčešći u Međimurju.
Kakva je svijest muškaraca vezano uz preventivu?
– Zahvaljujući medijima,našim edukativnim predavanjima i drugim čimbenicima pacijenti su postali svjesniji značenja preventive kojom se može otkriti bolest, a time i utjecati na oboljenje
Riječ, dvije o Klubu liječenih od raka prostate u Međimurju?
– Klub je stvoren kao potreba bolesnika da se organiziraju i na taj način podjele svoja znanja i iskustva među sobom, ali i s drugim oboljelima ili potencijalno bolestima i to kroz brojne akcije kao što je kestenijada ili predavanja na kojima i ja sudjelujem kao predavač.
Što Vas je ponukalo da uz redovan rad prionete i dodatnom i od kada?
– Već deset godina radim uz redovan rad i dodatno u Poliklinici ‘Sunce’ Varaždin. Moj poziv je pomagati bolesnima pa i svoje slobodno vrijeme posvetiti njima. Često me pacijenti pitaju zar mi to nije preteško, a ja govorim pacijentima da mi nije teško jer na svoj posao gledam kao na hobi.
Imate privatnu Specijalističku ambulantu, locirajte je?
– Od prije godinu dana imam i svoju privatnu ordinaciju koja je prva samostalna Urološka ordinacija u sjeverozapadnoj Hrvatskoj koja se nalazi na lokaciji Aleksandra Schulteissa 21, gdje su snimljene priložene fotografije.
Kako u njoj postati pacijent?
– Jednostavno nazvati na brojeve telefona koji su ponuđeni.
Dosadašnja iskustva u tome radu?
– Iskustva su samo pozitivna jer su pacijenti zadovoljni.
Što reći za kraj? Biti urološki bolesnik uz ovakve liječnike i bolest se lakše podnosi, a gužve koje se javljaju od kojih se nekima mrači pred očima, nisu njihov plod. Naprotiv, oni su ti koji nastoje na svakom koraku biti tu uz nas i za nas i kao takvi pridonose da se urološki zdravstveni problemi lakše prevladaju.
