Gradonačelnik Dražen Srpak i župnik Tomislav Antekolović rekli su kako se tragedija dogodila u crnoj noći, ali i crnim vremenima, političkim i društvenim te kako za smrt deset rudara nitko nikada nije odgovarao
Danas Grad Mursko Središće obilježava 56. obljetnicu stradanja rudara u Jami Maj 3 koja se nalazi u polju između Murskog Središća i Hlapičine, gdje je grad postavio Spomen obilježje u spomen na ovu tragediju i 10 poginulih rudara, od kojih jedan nikada nije izvučen iz dubine rudarskog okna.
Ovom prigodom svijeće su kod Spomen obilježja na najveću rudarsku tragediju u Međimurskikm ugljenokopima, zapalili su gradonačelnik Dražen Srpak, predsjenik Gradskog vijeća Zvonko Vrtarić, negdašnji rudari i članovi obitelji poginulih, te predstavnici udruga koje nose obilježja rudara i rudarstva.
Vijenac su položili predstavnici Počasnog rudarskog zbora. Pjesmu o noči stradavanja rudara pročitala je njezina autorica Katarina Braniša iz Hlapičine. Molitvu je predvodio i prigodne riječi izgovorio velečasni Tomislav Antekolović, domaći župnik.
– Danas se prisjećamo ljudi i nesreće koja se dogodila u crnoj noći ali i crna vremena političkog i društvenog života. Za smrt ovih ljudi nikada nitko nije odgovarao, a mi smo pozvani pomoliti se za njih, naglasio je župnik Tomislav.
– Hvala vam svima koji ste došli na ovo mjesto i pokloniti se žrtvama nesreće za koju nitko nikada nije odgovarao, što govori u kakvim se vremenima to dogodilo. Mi smo pred nekoliko godina obiliježili ovo mjesto i najmanje dva put godišnje službeno ga pohodimo.
Žao mi što nemamo resurse iz dana rudarstva što bi nam omogućilo brojne turističke atrakcije i aktivnosti. Ipak, u posljednje vrijeme mi puno činimo upravo na obilježjima rudara i rudarstva, od uvođenja gradskim praznikom Dana svete Barbare do obnove negdašnjeg Kina Rudar te mnogo drugog, jer negdašnji rudari i njihove obitelji to zaslužuju, kazao je između ostaloga gradonačelnik Srpak.
Podsjećamo, kako se nesreća dogodila u noći sa 7. na 8. studeni 1961. godine, a tijela poginulih rudara, Alekse Čurina, Franje Kodbe, Stjepana Kutnjaka, Ivana Perčića, Mije Sobčana, Stjepana Pintarića, Ivana Vinka, Josipa Šafranića i Martina Škrobara, te prazni kovčeg s križem na kojem je pisalo Ivan Novak, bila su izložena u ondašnjem Radničkom domu, a potom prevezena na groblja u svojim župama gdje su pokopana.
