Liste čekanja koje vode majstori uskoro bi mogle postati duže nego one bolničke. Nazovete keramičara i s druge strane dočeka vas šuštanje papira i coktanje jezikom.
– Prosinac, kažete. A koje godine? – pita.
Pa ove, naravno, kažete naivno.
– Čujte, nećemo se sad zaje… Mogu vas eventualno ubaciti tamo negdje u rujan 2018., ako netko odustane. Ima jedna gospođa koja se lani naručila, a ima sigurno preko 90 godina. Nazovite me za pola godine, možda se nešto otvori – završava on.
Naravno, nije postavljanje pločica u kupaonici usporedivo s onima metalnima što se ugrađuju u nogu. Na majstora se, za razliku od liječnika specijalista, može pričekati i bez težih i bolnih posljedica (osim ako niste Zoran Milanović, pa zbog puknute cijevi doživite havariju epskih razmjera i postpoplavni stresni poremećaj).
Broj obrtnika u Hrvatskoj u posljednjih je 14 godina drastično pao. U rujnu 2003., prema podacima koje smo dobili iz HOK-a, bilo ih je aktivno 101.078, a u rujnu ove godine 77.296. Oni koji su o(p)stali, imaju sve duže liste čekanja i sve rastezljivije cjenike.
Sat vremena fizičkog rada poput, na primjer, gletanja zidova, stoji gotovo koliko i sat instrukcija iz fizike. Stanje je alarmantno i uskoro će se na razgovor s majstorima morati odlaziti s očišćenim picekima ili polovicom odojka, a ne bismo se čudili ni narodnim plavim kuvertama, samo da ih se privoli da malo, recimo to tako, revidiraju liste.
Možda je i taj problem imala na umu ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak kad je neki dan govorila o cjeloživotnom obrazovanju, u koje bi se do 2020. godine trebalo upisati barem pet posto građana. Upozorila je da je samo tri posto odraslih ponovno zagrijalo klupe, dok je u Europskoj uniji prosjek devet posto.
Možda je upravo taj problem imao u vidu i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava kad se upitao čemu plaćati studente 2000 ili 2500 kuna mjesečno. Da studiraju!? Grad studentu godinama daje novac, ovaj se sa svježe otisnutom diplomom inženjera strojarstva pokupi u Njemačku, a onda nema nikog tko bi Penavi doma pogledao zašto se “veš mašina” toliko trese kad centrifugira.
Nastavi li se egzodus majstora u inozemstvo ili njihovo neprirodno odumiranje zbog porezne i porezničke presije, građani će biti prisiljeni sami se uhvatiti posla. Mađari imaju izraz za to, ezermešter, majstor tisuću zanata koji se razumije u sve, pa prije podne postavlja električne instalacije, a poslije podne lijepi gipsane ploče i usput počisti kamenac u bojleru. Ezermeštre u politici da i ne spominjemo.
Sve majstor do majstora i Veliki ezermeštri koji se izmjenjuju. Ne žele li pola godine sjediti u mraku jer ne znaju promijeniti osigurač, hodati po hladnom betonu jer ne mogu do parketara ili plaćati skuplje grijanje jer im nema tko postaviti termo fasadu, Hrvati će morati ponovno u školske klupe. Tečaj ovamo, tečaj onamo, i za koju godinu postat ćemo država puna ezermeštera. I samu državu smo uspjeli nekako pokvariti. Treba joj paket remonta, no pitanje je koliko je visoko na listi čekanja?
