U nedjelju 15. listopada u Župi svetog Florijana u Pribislavcu varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je svetu misu povodom 150. godišnjice dovršetka gradnje i blagoslova kapele, današnje župne crkve. Kapelu je, naime, dao sagraditi grof Juraj Feštetić još 1867. godine. Ista je kapela renovirana od 2000. do 2005., a 16. listopada 2005. posvećena je kao župna crkva, budući da je ova mlada međimurska župa utemeljena 2000. godine.
Na početku misnog slavlja sve je srdačno pozdravio domaći župnik vlč. Tomislav Kos koji je zahvalio biskupu što je pohodio njihovu župu. Slavlju su nazočili, uz velik broj vjernika Pribislavca i okolnih mjesta, svećenici iz Čakovečkog dekanata te domaći sin, pater Rikard Patafta, franjevac u krapinskom samostanu.
Varaždinski biskup Josip Mrzljak podsjetio je kako smo se okupili u dan Gospodnji, napomenuvši kako je nedjelja, najstariji kršćanski blagdan.
– Prvi kršćani nisu imali drugih blagdana osim nedjelje. Nedjeljom bi se sastajali da bi zajedno slušali Božju riječ i slavili žrtvu Kristovu. I tako se već 2000 godina Crkva po raznim stranama svijeta okuplja da bi činila isto ono što je činila i ona prva Crkva – da bismo zajedno slušali što nam Bog govori danas i kako bismo slavili Njegovu muku, smrt i uskrsnuće – Njegov život i Njegovu živu prisutnost među nama – kazao je u uvodu mons. Mrzljak.
U propovijedi mnoštvu biskup je govorio o domu kojeg gotovo svi imamo, ali i o onom našem drugom domu – Crkvi – u kojoj se nedjeljom sabiremo.
– U tom domu nas sabire živi Isus po svome Duhu. On je rekao da će uvijek biti s nama i da će nas Njegov duh okupljati i oživljavati. Ovaj dom je blagoslovljen prije 150 godina. Da su grofovi znali da će za 150 godina ovdje biti puno više ljudi, možda bi nam napravili malo veću kuću. No, nije najvažnija udobnost koju čovjek osjeća, već svijest “ja sam sada u svojoj kući, Isusovoj kući”. Slušali smo odlomak svetog evanđelja koji nam govori o Isusovoj prispodobi o gospodaru i ženidbi njegova sina na koju nitko nije došao. Zamislite kako bi teško bilo onome tko pripremi svadbu da mu se baš nitko ne odazove.
Ovo gdje se mi sada nalazimo je svadbena dvorana. Isus nas, naime, također poziva na jednu gozbu, gozbu ljubavi gdje nam Sin Božji progovara i gdje želi biti s nama. Zato uvijek slušamo Kristovu riječ. I ta Riječ nije za nas neka prošlost, nešto što se već dogodilo, nego se uvijek moramo pitati – što ona nama danas govori. Je li to poziv i nama danas? Odgovor je naravno – DA! To je poziv da se iz svojih domova saberemo i dođemo u Božji dom. Kada čovjek otputuje od svog doma, često se čuje izreka, “svugdje je lijepo, ali doma je najljepše”. Upravo tako bi se mi morali osjećati kada se nedjeljom ne okupljamo u kući Oca Nebeskoga. Osjećamo kako ovdje nešto dobivamo – poručio je biskup Mrzljak.
Kao što nam je potreban onaj kruh svagdašnji na kojem Bogu zahvaljujemo, mi kršćani ćemo prepoznati Božju dobrotu već u tome što nas je stvorio, što nam je dao život, sposobnosti i znanja da bismo mogli doći do tog kruha svagdašnjeg, nastavio je mons. Mrzljak.
Nakon pričesti, župnik Župe svetog Nikole biskupa iz Novog Sela na Dravi, mr. Josip Janković, pročitao je i otpjevao svoju pjesmu koju je napisao i posvetio za 150. obljetnicu izgradnje kapele u Pribislavcu. Vlč. Kos i mons. Mrzljak potom su dodijelili zahvalnice istaknutim mještanima, a znak pažnje je od župljana dobio i sam biskup.
Zahvalnice su primili Valent i Anika Janeš, zatim bivša i sadašnja zvonarka, Marija Holc i Marija Varga, orguljaš Ivan Hajdarović, časna sestra Zorislava Pintarić, rodom iz Pribislavca koja danas živi i djeluje u samostanu u Splitu, a koja je za ovu prigodnu napravila svećeničku misnicu, te Općina Pribislavec u čije je ime zahvalnicu primila načelnica Višnja Ivačić. Za pjevanje na misnom slavlju bio je zadužen župni pjevački zbor.
