Jučer je bi Svjetski dan životinja kada je Sklonište za životinje Prijatelji Čakovec u Centru za kulturu organiziralo humanitarni koncert ‘Mi smo njihov glas’, a sedmero izvođača s koncerta došlo je dan poslije posjetit sklonište gdje ih je s radošću dočekala Aleksandara Hampamer, voditeljica skloništa, kao i skupinu od 50- tak učenika čakovečke Prve osnovne škole koji su ovamo došli autobusom iz kojeg su po dolasku vadili pakete i paketiće, dar četveronožnim ‘štićenicima’ koji su ih lavežom dočekali.
Na naš upit, zbog čega su ovdje, jedna je djevojčica kazala kako su došli pesekima pomoći da ne budu gladni, ali kako jedva čeka da se poigraju s malim štencima i još je dodala kako su se njezini roditelji pridružili molbi jednog peseka gdje na kućici piše ‘Želimo dom’ i da su ga uzeli kući. Nije ona znala da takvih poruka ima znatno više…
Danas je na licu voditeljice skloništa bio poseban smiješak. S razlogom. Toga su dana Međimurci i njihovi gosti iz svih krajeva Hrvatske pokazali da nisu indiferentni za napuštene životinje, a posebnu radost u njenom velikom i toplom srcu izazvalo je saznanje što je Hrvatski sabor konačno usvojio Zakon o zaštiti životinja.
Povijesni datum. Pohvalila je ministra koji je izrazito senzibilan prema životinjama i prema problematici napuštenih životinja, već je mislila da nikada u svom volonterskom radu neće nešto takvoga dočekati. Osvrnuvši se na zakon, kazala je da ih tek sada čeka posao jer taj zakon treba braniti i pokazati kako će se provoditi u zbilji te da su oni, uz još neke, pokazali da to znaju za razliku od ostalih 23 skloništa u Hrvatskoj koji to ne rade.
– Uz jako puno našeg angažmana moramo pokazati drugima da se može, a za to treba truda. To znači da moramo biti prisutni ovdje 24 sata kroz različite oblike djelovanja, životinje moraju biti svugdje oglašene – rekla je Aleksandra pozdravivši Zakon za koji smatra kako je veliki korak naprijed. Aleksandra se posebno radovala djeci koji su jamstvo da će oni jednoga dana na životinje gledati drugačije, da u danima kada oni budu odrasli neće čuti za riječi – napuštene životinje.
– Za sada se snalazimo kako znamo i umijemo pa će i sav jučerašnji prihod od koncerta biti kanaliziran za pokrivanje visokih mjesečnih troškova koje sklonište ima, a u ovom trenutku skrbimo o 400 pasa, od čega 300-tinjak u azilu te ostalima koji su smješteni u privremenim domovima – istaknula je i dodala je kako je broj napuštenih pasa u porastu.
S obzirom da je na ulici sve više napuštenih pasa, teško ranjivih požalila se je kako su nekad u sklonište primili pse starosti 2-3 mjeseca, a sada je to 2-3 tjedna, a što skloništu povećava troškove liječenja. O problemu pasa u romskim naseljima nije posebno govorila, a sve više ‘gori’. Požalila se kako je devet zaposlenih premalo prema Zakonu, a usporedbe radi s jednim zagrebačkim skloništem gdje ima 180 pasa i osamnaest zaposlenih.
Za Aleksandru kažu, da je nema, trebalo bi je zmisliti. To je žena koja uz svoj redoviti posao provodi sate i sate uz napuštene životinje i tako punih 16 godina. Rekla je kako je raduje što se mlađe generacije sve više i više skrbe o zaštiti životinja dok kod starijih ljudi to nije slučaj. Ipak, rekla je, raduje kako je pokret za zaštitu životinja postao u Hrvatskoj prilično snažan.
Među učiteljicama koje su dopratile mališane bila je i Anita Vadas, koja na radost i zadovoljstvo Aleksandre i sviju onih koji su se senzibilizirali za taj napušteni svijet provodi već petu godinu projekt Djeca i životinje, s jednom generacijom od 1.-4. razreda ga je provela, a sada je na startu s novom generacijom prvašića.
Rekla je kako ju je na provođenje projekta ponukalo stanje u skloništu koje je zatekla prvim dolaskom u sklonište. – Rekla sam, djecu treba najprije educirati da postanu volonteri – istaknula je i dodala kako su ovdje volonteri samo srednjoškolci, a ona je mišljenja da se humanitarna nota gaji od malih nogu.
Uključuju se u svaku njihovu akciju, a u školi kad god mogu, prikupljaju potrebite stvari za sklonište, a što rade tijekom godine. Učiteljica Anita je rekla kako usporedno s edukacijom djece treba raditi i na edukaciji roditelja pa se sada uključuju u akcije na inicijativu roditelja koju je pohvalila. Istaknula je problem troje učenika koji su se bojali pasa, a zahvaljujući provođenju toga projekta njihov je strah do 4. razreda bio suzbijen.
– Mi nismo ovdje samo volonteri koji ovdje pomažemo, nego pomažemo djeci da se riješe svojih strahova – istaknula je. Rekla je kako taj projekt ‘ide’ do osmog razreda jer s ‘otišlom’ generacijom rade neki drugi učitelji. Osam se godina priča i radi na tome pa kada ta djeca dođu u srednju školu onda ovdje već mogu biti aktivni volonteri. Rekla je kako ima ideju da se ta mala djeca nagrade volonterskim knjižicama, da od malih nogu imaju osjećaj volontiranja.
Kada je najavila današnji posjed skloništu, najava je izazvala kod djece oduševljenje. Podržali su je u tome roditelji, što je velika sreća, a to je za njih veliki vjetar u leđa.
– U ljudima postoji nota da pomažu, no možda nisu dovoljno organizirani za to pa ne znaju kako – poručila je. Radi nešto malo više od 15 godina, radi i kao savjetnik za roditelje, a piše i za naš portal.
Razgovor koji smo vodili, vodili smo uz zaglušni lavež pasa, viku i ciku djece u igri sa štencima, a to sunčano prije podne u četvrtak 5. listopada mnogima će ostati u trajnom sjećanju. Voljeli bi da takvih sjećanja bude što više. Stoga duboki naklon učiteljici Aniti, njezinim ‘realizatorima projekta’, a najposlije njihovim roditeljima.
