U subotu, 23. rujna nešto iza 11 sati u dvorište kuće u Glavnoj ulici 58 u Prelogu ušli su s cvijećem u ruci i poklonima gradonačelnik Preloga Ljubomir Kolarek, predsjednik Gradskog vijeća Đuro Ujlaki i Josip Gradečak Joc.
S njima je bio i Mirko Švenda Žiga s gitarom u ruci koji je, na njemu prepoznatljiv način, u kuću unio Rođendansku pjesmu. Tu ih je već dočekao ovdašnji župnik prč. Antun Hoblaj. Svi su oni bili u ulozi čestitara najstarijoj stanovnici Preloga Mariji Marković koja je obilježila stoljeće svoga života.
Prekriženih dlanova ponizno je zahvaljivala čestitarima, ali i Bogu koji joj je podario ljeta za pozavidjeti. Sve riječi čestitara svele su se u jedno: – Doviđenja dogodine! Prečasni Hoblaj joj je predao pisanu čestitku varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka i krunicu te krunicu dar iz Jeruzalema.
– Vi ste već u svom stoljetnom životu doživjeli mnogo jubileja. Oni su bili obljetnice Vašeg rođenja, obljetnice Vašeg braka s pokojnim Ivanom, rođenja Vaše djece Željka, Štefanije, Jasne i Darka, Vaše unučadi. Vjerujem da sada sa zahvalnošću gledate na ljude kojima ste okruženi, na događaje koji su obilježili i usmjerili Vaš život. Danas se zajedno s Vama radujem što Vam je Bog podario sto godina života i molim da Vam Bog, vodeći Vas u vječni život daruje još lijepe trenutke u društvu Vaših dragih i milih, isječak je iz biskupove čestitke.
Pričajući o minulih sto godina proteklog vremena Marija nam je pričala o svom životu u seljačkoj obitelji, gdje se je teško živjelo, prisjetivši se posebno svoga dragog oca kojem je zahvalna za sređenu obitelj, za zdravu seljačku sredinu.
Rekla je da bi teško na svijetu našla čovjeka koji je bio bolji od njega. – I danas kada imam sto godina mislima se vraćam u dane kada smo kao obitelj bili svi na okupu, na dane koji su za mene bili neizrecivo lijepi, kazala je slavljenica.
Rekla je kako je otac bio ‘centar svega’ jer im je majka bila prilično boležljiva. Dodala je kako je rođena u kući do stare osnovne škole gdje su na Pavčecovom gruntu skladno živjele četiri familije.
– Imala sam dobrog muža koji me je cijenio, koji me je volio, ali isto rodila sam četvero djece, puno, ali je suprug bio tako vrijedan i marljiv da bi nas uzdržavao i djecu postavi na ‘svoje noge’ onako kao treba, rekla je.
Dodala je kako ima sedmero unučadi te četrnaest praunuka. Marija je bila nastavnica u mjesnoj osnovnoj školi, predavala je povijest i zemljopis, i danas se s radošću sjeća tih dana, divnih učenika koje je posebno voljela, za koje je živjela, a danas joj je vrlo lijepo i ugodno ako sretne kojega od učenika koji joj i danas prilaze, pozdravljaju.
Sjeća se Ludbrega gdje je bila u dane rata otišavši preko Drave jer su ovdje Mađari postavljali uvjete znanja mađarskog. Ona i suprug su to izričito odbili. Muž joj je bio gruntovničar.
Zdravlje, tajna dugovječnosti? – Tajna dugovječnosti je jednostavnost ili je to možda božja sreća da sam tako dugo na životu. Ne mogu vam odati tajnu po kojoj bi živjeli da budete zdravi. Valjda mi je tako dragi Bog odredio. Nikada nisam imala zdravstvenih problema pa ni danas, rekla je posebno naglasivši: – Ja nisam bolesna, sve je u redu, ja sam samo stara. Godine ti nitko ne može uzeti, a doživjeti sto godina je velika milost božja.
Želje? – Da i dalje tako živim. Stari kažu da barem umrem. Nije to istina. Svi želimo živjeti… Posebno se zahvalila najmlađem sinu Darku koji je život podredio tako da živi s njom pa je pola u šali, pola u zbilji rekla kako je on patnik kuće, a što mu ne može zaboraviti.
Razgovoru se priključio gradonačelnik Kolarek kazavši kako on s Markovićevima ima veliku poveznicu jer dok je bio mali, odrastao je u susjedstvu kod svoje bake. Na ogradu su bile prislonjene ‘lojtrice’ preko kojih su hodali jedni k drugima, i tu je bilo veliko igralište.
Jedino nisu smjeli na garažu kako ne bi probili krov. Prisjetio se velikog zajedništva koje je ovdje i među njima vladalo, a čega je poveznica bila slavljenica. – Neka joj Bog podari još godina!, poručio je izrazivši nadu i vjeru kako će se ponovno sresti dogodine.
To vam, gospođo Marija, želi i naš portal! Prečasni Hoblaj nam je rekao kako je za vrijeme njegovog službovanja u ovoj župi četvro župljana doživjelo sto i više godina. Misa zahvalnica za Marijinih 100 godina života bit će u Župnoj crkvi sv. Jakoba u 16 sati.
