Eni Pongrac iz Čakovca tek je 26 godina, a već je na putu da postane vlasnica i svog drugog magisterija iz područja glazbe.
Naime, ova talentirana mezzosopranistica je nakon stjecanja titule magistre umjetnosti opernog pjevanja-mezzosoprano u klasi profesora Markusa Brucka, upisala i drugi magisterij iz područja pjevanja, tj. Lied oratorium konzertfach.
Ostvarila je iznimne uloge u operama te je dobitnica brojnih nagrada i priznanja, a iako je zbog svojih zavidnih glazbenih sposobnosti već nazivana opernom divom, Ena stoji s obje noge čvrsto na zemlji i samo želi steći što više znanja.
Zaljubila se u glazbu u djetinjstvu
Kada je kao šestogodišnjakinja otkrila koliko voli pjevati, nije ni slutila da će joj se to jednog dana pretvoriti u karijeru.
– Sjećam se kako sam svake nedjelje kada sam imala šest godina aktivno pjevala u prvom redu crkvenog zbora, i to iz petnih žila, a godinu dana kasnije roditelji su me upisali u Glazbenu školu Miroslav Magdalenić, gdje sam počela s nastavom klavira kod profesorice Nade Varga – prisjeća se Ena.
Kasnije je paralelno s Gimnazijom Josipa Slavenskog pohađala i Srednju glazbenu školu u Varaždinu, a iako se vidjela u nekom sasvim drugom području u studentskim klupama, život se posložio tako da ju je odveo na studij pjevanja u Graz.
– S obzirom na to da moja majka Melita ima doktorat iz područja ekonomije, i sama sam htjela upisati isti fakultet u Zagrebu. Međutim, profesorice Darija Heljanović i Senka Bašek Samec uvjerile su moje roditelje da bih trebala upisati studij opernog pjevanja.
Počelo me kopkati bih li upala na Akademiju u Grazu i roditelji su pristali odvesti me na prijemni ispit. Ispalo je da je bilo prijavljeno 187 kandidata, a bilo nas je primljeno samo četvero – govori nam Ena koja ne krije da joj se tada život okrenuo naglavačke.
Diplomirala prva u svojoj klasi i upisala magisterij
Sa samo 18 godina otišla je potpuno sama u stranu zemlju s osnovnim poznavanjem njemačkog jezika i život posvetila nečemu što joj je do tada bio samo hobi.
No, sve je to vidjela kao izazove koji će je izgraditi kao osobu i omogućiti joj napredak na svim poljima, a tako je i bilo. Diplomirala je prva u svojoj klasi s najboljim ocjenama i posebnom pohvalom u klasi profesorice Agathe Kania Knobloch, a potom se preselila u Berlin.
Naime, odmah je položila prijemni ispit na Berlinskoj glazbenoj akademiji te upisala magisterij iz područja opernoj pjevanja, koji je završila prošle godine u klasi profesora Markusa Brucka. Iste godine upisala je drugi magisterij iz područja lieda, tj. Lied oratorium konzertfach (LOK) koji traje dvije godine.
– Kod nas glazbenika nikada ne prestaje želja za usavršavanjem. Svijet glazbe je iznimno velik, a kada si na fakultetu, uvijek imaš nekoga tko te može usmjeriti na pravi put. Ipak, nakon ovog magisterija definitivno ću završiti svoje studentske godine. Mislim da sam upila sve što se moglo i da je vrijeme da odbacim te pomoćne kotačiće s bicikla – kaže nam Ena kroz smijeh.
Nagrade i priznanja za zapažene uloge
Kako bi dala sve od sebe i još godinama bila najbolja u svome poslu, presudan je postupni napredak.
– Godinama treba učiti pjevanje i znati što se i kada pjeva. Mnogo mladih pjevača prerano počinje s preteškim repertoarom pa onda nakon 35. godine života ne mogu više pjevati. Treba biti veoma strpljiv i ići korak po korak. Priznajem da je i za mene to velik izazov s obzirom na to da mi strpljenje nije baš jača strana – kaže Ena.
Svoje zavidne sposobnosti do sada je pokazala u brojnim ulogama, a neke od najdražih su joj uloga Zerline iz Mozartovog ‘Don Giovannija’ koju je odigrala u Finskoj, te uloga Hänsel iz Humerdinckove ‘Hänsel und Gretel’. Trenutno priprema ulogu Mercedes iz Bizetove opere ‘Carmen’, koju će također predstaviti u Finskoj.
Takve uloge donijele su joj i prestižna priznanja.
– Uvijek je teško izdvojiti najdraže nagrade, no ove godine me posebno razveselila nagrada Richard Wagner, kao i to što sam pozvana na renomirani Rheingau Festival pjevati pod vodstvom poznatog dirigenta Patricka Langea – ističe Ena.
Leptirići u trbuhu prije nastupa
Kako sama kaže, uvijek postoji trema prije nastupa koja najvećim dijelom ovisi o tome tko sjedi u publici, je li riječ o operi ili koncertu, je li već izvodila taj repertoar i slično, no oni pozitivni leptirići u trbuhu nikada ne izostaju.
Nema sumnje da je Ena izuzetna glazbenica, što potvrđuju pohvale struke i publike, no priznaje da je sama sebi ponekad najveća prepreka.
– Nikada nisam u potpunosti zadovoljna sobom. Smatram da uvijek može bolje i to mi je na početku moje glazbene karijere bilo jako teško prihvatiti. Sada kad sam već starija i iskusnija, vidim da to ipak ima i svojih čari i da se uvijek može bolje. Nekako je to istovremeno i blagoslov i prokletstvo – govori nam Ena.
Upravo joj je to istodobno i najveća motivacija u svakom novom radnom danu, što joj je ujedno i životni prioritet.
Želja za umjetničkom slobodom
Priznaje da pojam slobodnog vremena gotovo više i ne poznaje jer je vječno na putu, a kada i nije, tada pak uči za nove uloge. Ipak, uspije ukrasti koji sat za obitelj i prijatelje.
Što se pak tiče njezinih planova za bližu budućnost, oni uključuju privođenje studija svome kraju i rad u opernim kućama, a oni daljnji umjetničku slobodu.
– Nakon drugog magisterija planiram polaziti audicije i dobiti ugovor u nekoj kazališnoj kući na godinu-dvije. Nije mi toliko važno gdje će to biti. Nakon toga, kada steknem više iskustva i proširim svoj repertoar, voljela bih, ako Bog da, biti samostalni umjetnik i sama odabirati projekte na kojima ću raditi u različitim kućama diljem svijeta – zaključuje Ena Pongrac.
S obzirom na to što je sve već do sada postigla, ne sumnjamo da će joj i to poći od ruke.
