Uspjeti kao operni pjevač u jednoj od najboljih europskih opernih kuća iznimno je veliko postignuće, a upravo je to pošlo za rukom Miljenku Turku, diplomiranom solo-pjevaču rodom iz Čakovca koji već dugi niz godina živi i radi u njemačkom gradu Kölnu, te je jedno od zaštitnih lica tamošnje Opere.
Osim što trenutno predano radi na spremanju uloga za novu opernu sezonu, i to uloge Wolframa von Eschenbacha u Wagnerovom ‘Tannhäuser’, Eisensteina u Straussovoj opereti ‘Šišmiš’ te naslovnu ulogu u Mozartovom ‘Don Giovanniju’, pronalazi i vrijeme za putovanja, obitelj, prijatelje te isprobavanje njemačke i svjetske gastronomske scene.
Ljubav prema glazbi od malih nogu
Miljenko je već u najranijoj životnoj dobi pokazivao svoju naklonost prema glazbenoj umjetnosti pa je upisao osnovnu glazbenu školu koju je pohađao paralelno s obrazovanjem u redovnoj školi.
Kada je došlo vrijeme za odabir budućeg zanimanja i upis u srednju školu, znao je da se vidi isključivo u glazbi te je upisao tadašnju Muzičku gimnaziju u Varaždinu i završio smjer solo-pjevanja.
Na nagovor svoje srednjoškolske profesorice odlučio je daljnju sreću nakon mature potražiti u inozemstvu.
‘Profesorica Darija Hreljanović savjetovala mi je neka odem što dalje od Hrvatske jer ovdje u budućnosti ne bih imao ni za kruh. I imala je pravo. Od umjetnosti se ovdje ne može živjeti. Na tom ću joj savjetu biti vječno zahvalan. Tada sam otišao na studij solo pjevanja u Graz’, prisjeća se Miljenko.
Nekoliko idućih godina proveo je u Grazu, a potom se prebacio na njemačko Sveučilište u Kölnu, gdje je i diplomirao te oformio svoj daljnji život.
Audicija u prestižnoj opernoj kući
Još prije samog stjecanja diplome dobio je posao kao pjevač bariton u prestižnoj kelnškoj Operi.
‘Davne 2000. godine otišao sam na audiciju i bio primljen. Dakako, mojoj sreći nije bilo kraja s obzirom na to da je riječ o jednoj od najvažnijih i najvećih europskih opernih kuća. No, to ne bi bilo moguće da već i ranije nisam pjevao na raznim festivalima u Bayreuthu, Salzburgu, Tongyeongu u Južnoj Koreji, Styriarte u Grazu te u opernim kućama u Berlinu, Stuttgartu, Parizu i drugima’, ističe Miljenko.
U njegovoj dosadašnjoj karijeri nižu se iznimne uloge u nekima od najvećih svjetskih opera kao što su ‘Candide’, ‘La Boheme’, ‘Grof od Luxemburga’, ‘Seviljski brijač’, ‘Ljubav i drugi demoni’, ‘Capriccio’, ‘My Fairy Lady’, ‘Čarobna frula’ i brojne druge.
Igrao je već više od stotinu različitih uloga, no priznaje da uvijek prije samog izlaska na pozornicu pred publiku još uvijek osjeća pozitivnu tremu, koja nestaje prvim otpjevanim tonom.
Uživa u ispunjenim radnim danima
Međutim, ljudi izvan struke rijetko znaju kako uistinu izgleda prosječni radni dan opernog pjevača.
‘Kada pripremamo premijeru nove opere, gotovo svakodnevno imam probe, obično od 10 do 14 sati, a potom ponovno od 17 do 20 sati. Dakako, nakon premijere slijedi još minimalno sedam do deset predstava pa je za svaku od njih također potrebno vježbati. Često se dogodi da odmah nakon jedne premijere već spremamo drugu predstavu pa mi radni dani znaju biti itekako popunjeni i stresni’, pojašnjava nam Miljenko.
Iako se uz to povremeno mora nositi i s grloboljama, koje su najveća prepreka za jednog opernog pjevača, ni za što ne bi mijenjao svoj posao.
‘Neizmjerno volim svoj posao. Ne postoji ništa bolje i ljepše od toga kada uistinu radiš ono što voliš. Kada pak uz to možeš proputovati cijeli svijet i upoznati predivne ljude, tada si zaista najsretniji čovjek na svijetu’, s osmijehom nam govori Miljenko.
Svjestan je da njegovi hrvatski kolege nemaju iste uvjete kao i on, pa je to još jedan od razloga zbog kojih vjeruje da se isplati težiti svojim snovima, gdje god oni bili.
‘Inozemna karijera pruža mi sve ono što jedan operni pjevač može poželjeti. Putovanja svijetom, rad s najboljim orkestrima i dirigentima te vrlo pristojna zarada samo su neke od prednosti’, iskren je Miljenko.
Osim u ljubavi prema poslu, svakodnevnu motivaciju pronalazi i u svojoj obitelji koja je ostala iza njega u Čakovcu, a s kojom se svakodnevno čuje, kao i u svojem životnom partneru koji mu je bezrezervna podrška u svim njegovim poduhvatima.
Rad i predanost ključ su uspjeha
Iako sam nikada nije nailazio na nerazumijevanje okoline po pitanju svog iznimnog talenta, svjestan je činjenice da je mladima ponekad teško slijediti vlastite snove, posebno u hrvatskim uvjetima. No, savjetuje im da ostanu vjerni sebi.
‘Moraju vjerovati u sebe i nikada se ne predati, pa čak i ako obitelj misli da u tome nema budućnosti. Imaju li zavidan talent, to će prije ili kasnije netko prepoznati i usmjeriti ih na pravi put, baš kao što su mene moji profesori. Što se pak tiče njegovih planova za budućnost, želi napredovati, ali i zauvijek osjećati da radi ono što voli’, kaže Miljenko.
‘Svejedno je pjevaš li na jednom trgu, sajmu ili pak na jednoj od najvažnijih svjetskih opernih pozornica. Ono na što sam najponosniji jest to što me moj posao zaista usrećuje. Dakako, daljnji planovi uključuju vježbanje, vježbanje i vježbanje kako bih najbolje moguće mogao odigrati svoje uloge. Ako Bog dâ, volio bih jednom zapjevati u njujorškoj Metropolitan Operi ili u milanskoj La Scali. Vidjet ćemo što mi život sprema’, zaključuje Miljenko Turk.
