Dvorište JVP Čakovec četvrtak u 21,30. S jedne strane sedmorica umornih došljaka, koji su bili sastavnica konvoja slave koji se je toga dana u popodnevnim satima uputio pod sirenama Splitom krenuvši svojim domovima u kontinentalnu Hrvatsku, a s druge strane u stavu ‘mirno’ redom njihovi kolege iz druge smjene, rođaci, prijatelji i ljudi iz Međimurske županije, njene Vatrogasne zajednice, čelnici JVP Čakovec.
>>> VIDEO I FOTO Povratak – sedmorici veličanstvenih dostojan doček
Dečki u plavim sportskim majicama i kratkim hlačama ovoga puta su nam najmanje ličili na vatrogasce, više nam se činilo da su pred nama članovi neke sportske momčadi, a ne hrabri gasitelji plamene stihije kakvu Splitsko-dalmatinska županija ne pamti.
Nasmiješeni, s vidnim umorom, bili su spremni podijeliti svoje dojmove s onima koji su ih nestrpljivo i s ponosom dočekali. – Dečki nestrpljivi smo!- rekao je Mario Medved, prvi čovjek međimurskih vatrogasca. I već je spremna čekala priča njihovog pretpostavljenog Stjepana Hermana Stevice:
– Dojmovi nam se još nisu slegli na kraju svega toga, kako smo to doživjeli, kako je bilo – počeo je pričati i nastavio: – Kada smo ujutro nakon noćne vožnje stigli u 5,27 Žrnovnicu s kolegama iz Varaždina, kolega Mario Rogina i ja koji smo to vodili, čuli smo preko radio veze kako selo tik do Mosora Sitno Gornje traži pomoć jer ne mogu dobiti nijedno vatrogasno vozilo.
U selo smo došli u 6,17 sati naišavši na ljude koji su s kantama vode stajali uz rub ceste pokušavajući spriječiti vatru. U tom trenutku, ne mogu vam to opisati, ljudi su nam pljeskali. Pljeskali su zato jer su vidjeli vatrogasno vozilo i ljude koji im pokušavaju spasiti kuće, a nikoga nisu mogli dobiti jer su bili u vatrenom obruču u kojem uopće nije bilo dima – rekao je, zastao i nastavio:
– Odmah smo pristupili gašenju i na vrijeme smo zaustavili vatru tako da nije prošla rub ceste. I tu je počela naša daljnja misija s dežurstvima, svako malo smo se s naletima bure vraćali na požarište jer ju je ona rasplamsavala. Naizmjenično smo gasili, po noći smo se mijenjali, imali smo ophodnje po vrhu Mosora, Sitnom Gornjem, a naknadno smo dobili za pogasiti i goruće selo Dubravu.
Dobro je bilo što smo uz sebe imali mjesnog šumara koji nas je navodio na ugrožene lokacije. Bio nam je od velike pomoći. Po danu je bilo sve u redu, no noću su nastajali problemi jer nismo znali tamošnje presjeke, usjeke…, ali misiju smo uspješno odradili – rekao je ponosno. Istaknuo je veliko gostoprimstvo od strane ondašnjeg stanovništva.
Spomenuo je dvojicu kolega koji su prvi puta bili na dislokaciji iz JVP Bojana Vugrinčića i iz DVD-a Nedelišće Vedrana Špiranca.
Odao je tajnu kako je Bojanova supruga pred porodom pa su i oni s njime drugačije proživljavali te trenutke. Na naš upit čini li umor svoje, rekao je kako ga za sada nema i da će ga vjerojatno poslije osjetiti.
Na kraju se je zahvalio zapovjedniku Kanižaju, njegovom zamjeniku te Mariju Medvedu što si im omogućili optimalne uvjete, dobru organizaciju i oni na to nemaju nikakve zamjerke. – Za sve čista petica-završio je Stevica.
– Najgore je bilo kada smo stigli na odredište i vidjeli zatvorenu cestu kroz koju smo se probijali vidjevši ljude kako umorni leže pored ceste, a nas je put vodio prema vrhu Mosora gdje smo vidjeli goloruke ljude koji su cijelu noć gasili.
Strašna i stravična je bila vožnja kroz dim i vatru, vidjeli ste vjerojatno na TV, a umor i on je bio prisutan nakon cijelo noćne vožnje, a potom gašenje, dežurstva… – rekao je Branko Grabar, pripadnik JVP, koji je u šali dodao kako su zahvalni suprugama, djevojkama, zaručnicama što su ih uopće ‘pustile’ jer da su znale u kakav pakao idu bilo bi možda malo drugačije, no ne bi mogle ništa izmijeniti jer oni su ipak vatrogasci.
Mladom Bojanu Vugrinčiću zacijelo je bilo najteže, prvo pravo vatreno krštenje, kod kuće supruga pred porodom. Nije bio razgovorljiv, samo je dometnuo:- Supruzi je termin poroda 1. kolovoza. Ovo ću pamtiti cijeli život, ali pamtit ću i veliko prijateljstvo koje nas je držalo.
– Srdačan i istinski pozdrav vama koji ste se živi i zdravi vratili kućama – rekao je Mario Medved, predsjednik VZ Međimurske županije, i dodao:
– Izuzetno sam ponosan što sam predsjednik VZ Međimurske županije koja iznova stvara ovakve vatrogasne kadrove koji su se spremni uhvatiti u koštac bilo s kakvim intervencijama, bilo da je to gašenje požara, poplave ili neke druge tehničke intervencije. Iskoristio bih ovu priliku i zahvalio se vama sedmorici veličanstvenih što ste otišli na splitsko područje pomoći našim kolegama, vatrogascima.
Uvjeravam vas da će naša Vatrogasna zajednica i dalje ulagati u opremanje vatrogasca, osposobljavanje vatrogasnih kadrova kako bi i u buduće mogli pomagati našim kolegama širom Lijepe Naše – poručio je Medved.
Riječima zahvale i dobrodošlice pridružio se Josip Grivec, načelnik Stožera civilne zaštite i dožupan Međimurske županije. – Što reći u ovom trenutku. Sigurno ste umorni i jedva čekate svoje kuće da sredite dojmove i odmorite se – rekao je Grivec pozdravivši ih i zahvalivši za sve u ime međimurskog župana, Međimurske županije, Stožera civilne zaštite i osobno.
– Od srca vam čestitam! Svaka vam čast! Hvala vam i mislim da je to sasvim dovoljno. Cijelo Međimurje se itekako ponosi s vama – poručio je Grivec.
– Ja se također pridružujem čestitkama. Čuli smo se dnevno po nekoliko puta s voditeljem smjene kolegom Hermanom. Prilikom takvih intervencija postoje i poteškoće koje smo u hodu rješavali, a ono što bi htio posebno napomenuti je organiziranost vatrogasca na području MŽ je pokazatelj da je od zapovijedi prošlo malo više od sat vremena od kada smo ovu ekipu uputili prema Splitu.
Sigurno se nije znalo što ih tamo očekuje, ali uspjeh njihove stručnosti je u tome da su se svi živi i zdravi vratili i da je sve odrađeno vrhunski – riječi su zapovjednika JVP Mladena Kanižaja.
Dodao je kako se i dalje pokazala zainteresiranost ljudi za ovakve poduhvate i da je već čekala spremna zamjena ovim dečkima ukoliko bi se ukazala potreba. S ponosom je istaknuo, uz riječi zahvale, kako su vatrogasci najveća snaga u slučaju bilo kakvih ugroza.
Bila je to priča o međimurskim vatrogasnim junacima koji su u ponedjeljak skrenuli iz Čakovca kako bi pritekli u pomoć kolegama iz Dalmacije u velikom požaru koji je ugrozio drugi najveći grad u Hrvatskoj.
